Varaždinska Udruga Specijalne jedinice policije "Roda" Varaždin prisjeća se VRO Bljesak

U povodu 25. obljetnice VRO Bljesak u Udruzi Specijalne jedinice policije "Roda" Varaždin prisjećaju se sudjelovnja u Vojno-redarstvenoj akciji Bljesak kroz dio sjećanja "isječak iz ratnog puta i tekst Tomislava Šulja".

Donosimo dijelove teksta koji se odnosi na sudjelovanje "Roda" u VRO Bljesak.

„Rode su 1.svibnja krenule u napad na potezu koji je obuhvatio više od 20 kilometara, a pritom su morale svladati čitav niz prepreka koje su pobunjeni Srbi postavili očekujući ovakav ratni rasplet. U kasnim poslijepodnevnim satima, prije nego što je bilo previđeno, bez ljudskih gubitaka, jedinica je izvršila zadatak i zauzela cestu Pakrac Okućani.

Uspjeh koji su pripadnici Skupnih postrojbi specijalne policije polučili, već prvog dana napada bio je impresivan. Naime, kako bi se osiguralo željeno iznenađenje u napad se krenulo bez topničke potpore. Već prvog dana snage SJP MUP-a spojile su se sa snagama Hrvatske vojske na područja sela Benkovac, čim je okupirano područje zapadne Slavonije presječeno, a snage 18. Korupusa SVK razbijele su na dva dijela. Skupne snage SJP dobile su zadaću da iz dva smjera  (istok i zapad) izvrše presijecanje bivšeg UNPA sektora Zapad u predjelu iznad autoceste i spoje se u mjestu Trnakovac na cesti Okućani Pakrac.  

Zapovjednik Skupnih snaga SJP bio je Mladen Markač, a načelnik Stožera, ujedno i zapovjednik Zapovjedništva IZM Sektora B, Zapadnog sektora na kojemu su „Rode“ napadale, bio je Željko Sačić (zapovjednik Istočnog A sektora bio je Zdravko Janić). O tijeku napada i kasnijem napredovanju ka konačnom cilju: oslobađanju dominantnih kota i osvajanju neprijateljske utvrde na brdu, u planinarskom domu Omanovac, svjedoči Ivo Loborec. 

- Dio jedinice bio je na smjeni na Velebitu i oni su se pridružili ostatku postrojbe na zbornom mjestu kod Krička, kaže Ivo Loborec. - Da se malo našalim, naš zapovjednik i prijatelj Željko Sačić imao je povjerenje u „Rode“ pa smo imali privilegiju da nam je rado dijelio najteže zadaće. Pobunjene snage su nam uistinu pružile žestok otpor. Odmah smo u početku imali pet, šest ranjenih. Ipak, svakako valja naglasiti potporu topništva Skupnih snaga specijalne policije koja je preciznim pogotcima itekako olakšala napredovanje. Srbima je glavna prednost bila u tome što je teren borbe bio u šumi gdje su bili dobro ukopani.

Ali i za nas je ta činjenica također imala značaj. Jer mi smo se kao ljudi sa sjevera najbolje snalazili na takovom, šumskom području. Uglavnom, to su bilo direktni sukobi i mi smo direktno morali ići u uništavanje njihovih bunkera i otpornih točki.  Ipak, sve smo odradili, a s obzirom da je bilo toliko žestoko, srećom samo uz ranjene kolege. Imali smo svoj pravac napadanja; lijevo i desno napadale su druge jedinice SJP. Na našem smjeru napada, od Kričkih, izbili smo iznad sela Benkovac i tu smo izvršili okupljanje jedinice. Dio je naime išao na Benkovac, a dio je izbio kod Rajčića pa smo se spojili. Po zapovijedi smo tamo ustrojili policijsku postaju, a dio postrojbe nastavlja napad u smjeru Omanovca, odnosno krećemo u zajedničko djelovanje Skupnih snaga ne bi li osvojili taj prostor, prisjeća se Loborec.

Poraz pobunjenika predstavljala je bezuvjetna predaja neprijateljskih snaga, zapovjednika 51. Pješačke brigade podpukovnika Steve Harambašića i lidera velikosrpske pobune Veljka Đakule, te masovan bijeg vojske pa i samog zapovjednika Korpusa, Milana Čeleketića u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Za pripadnike specijalnih jedinica MUP-a „Bljesak“ je okončao 5. svibnja kada su Skupne snage SJP potpuno ovladale utvrđenim objektom Omanovac. Nakon toga započela je pretraga cjelokupnog oslobođenog područja u operaciji (više od 500 kvadratnih kilometara) u svrhu privođenja razbijenih pobunjeničkih grupa i uništavanje miniranih područja. Tijekom operacije „Bljesak“ poginulo je osam pripadnika Skupnih snaga SJP.