Volim Varaždin: Ulice uglednim Varaždincima

Kada bi birali kako da vam se zove ulica u kojoj živite, da li imenom nekog bivšeg premijera, predsjednika stranke ili umrlog poznatog uglednog Varaždinca, čije biste ime odabrali?

To pitanje pojavilo se nakon inicijative varaždinskog dožupana koji predlaže da se jedna ulica u Varaždinu imenuje po političaru Ivici Račanu. Osobno veoma cijenim Račanove zasluge u političkom životu Hrvatske, ali ipak više bih volio da kod imenovanja novih ulica i trgova prednost imaju ljudi koji su svojim djelima oplemenili život našeg grada.

Lijepo bi bilo kada bi se na zgradama ulica pored brojeva nalazila imena najistaknutijih Varaždinaca nedavno preminulih, to su: akademik književni povjesničar dr.sc.Miroslav Šicel (1926-2011), ravnateljica muzeja Mira Ilijanić (1915-2000), virtuoz na violini Josip Klima (1927-2012), slikar Pavle Vojković (1912-2006), dirigent Marijan Zuber (1913-2008), glumac Tomislav Lipljin (1937 – 2008), profesori gimnazije Bosiljka Paska (1921-2013) i prof.Drago Biščan (1923-2004), bibliotekarka Vanda Milčetić (1918-2009), novinar Antun Golob (1919 – 1996), svestrani umjetnik Milan Remar (1921-2011)...

Nabrojane osobe gradska komisija za imenovanje ulica trebala bi imati na spisku kada odlučuje o imenima ulica. A takvih divnih Varaždinaca, koji su živjeli među nama, ostavili neizbrisivi trag, s kojima smo se susretali na starim ulicama, Korzu, Bašči, parkovima, koncertima, u kazalištu, muzejima, divili im se, ima mnogo.

Engleski u "Međimurki"

U prodavaonicu alata "Međimurka BS" u Kukuljevićevoj ulici redovno odlazim u kupnju zbog širokog asortimana i normalnih cijena. Tamo sam otišao i nedavno, kupio plastičnu pet-litarnu prskalicu za prskanje voćaka, trsja, ruža. Došavši u gorice raspakirao sam prskalicu, htio je montirati i ostao iznenađen: uputstva su napisana na engleskom, ni slovca na hrvatskom. Obzirom da sam nekada u školama učio njemački, ruski i latinski, od engleskog znam reći jedino - okej.

Umjesto da obavim prskanje, vratio sam se u grad, ravno u "Međimurku". Prodavači su bili ljubazni, odmah su montirali prskalicu, ali me je iznenadio gospon poslovođa koji je, na upit zašto nema uputstva ispisanog na hrvatskom, odgovorio: "Ne treba biti na hrvatskom jer mi smo u Europskoj zajednici i dovoljan je engleski."

Baš zgodno! U EU parlamentu rasprave se prevode na hrvatski, ali – upute u "Međimurki" mogu biti samo na engleskom, bez hrvatskog.