Eblječeta sa v sturinjsko äprovo i düöđeta na Valjiko mešo u Bednju

Proštenje povodom Velike Gospe 15. kolovoza ili na Bednjanskom govoru Valjiko mešo, održava se u Bednji već stoljećima. To je najveće bednjansko proštenje koje okuplja vjernike s cijelog područja Bednje, Lepoglave, Jesenja i Kamenice. 

 

Valjiko mešo je oduvijek bila vrijeme i mjesto okupljanja, tu su se razvijale nove ljubavi i poklanjala licitarska srca. To je bio susret rođaka i cijelih familija, a posebne pažnje su se uvijek posvećivale gostima ili domaćim ljudima koji su zbog ekonomskih razloga iselili u druge krajeve, ali i danas redovito dolaze na Valjiku mešu.

 

Stare fotografije s bednjanskih proštenja pokazuju da je na proštenjima uvijek bila velika gužva, a ono što posebno upada u oči je da su svi vjernici bili obučeni u tradicionalne narodne nošnje (sturinjsko äprovo). Zbog te tradicije je prije dvije godine Općina Bednja zajedno sa KUD-om Franje Serta pokrenula akciju koja će bednjansku Valjiku mešu ponovno ukrasiti s narodnim nošnjama.

 

Često se govori kako su u bednjanskom kraju zbog izoliranosti prostora i stoljetnog siromaštva prethodne generacije današnjoj generaciji ostavile vrijedno blago koje se u cijelosti može obuhvatiti jednom riječju: baština. Od govora, glazbe, starih hiža, nezagađenog prostora do običaja i nošnji, sve se to može svesti pod baštinu. Ta baština koja je zbog patnje i sitromaštva prethodnih generacija ostala sačuvana treba se sačuvati i za iduće generacije.

 

Najčvršće se čuva glazba: Kavaliri, Etno-festival Cvetlin i puno mladih sastava koji njeguju domaću narodnu glazbu garancija su da će se ta glazba i u budućnosti sačuvati. Bednjanski govor je pod utjecajem globalizacije gotovo ugrožen, sve manje djece upotrebljava Bednjanski govor u svakodnevnoj komunikaciji. U bednjanskoj osnovnoj školi uveden je izborni predmet čiji je zadatak popularizirati Bednjanski govor među djecom.

 

Slijedeće su narodne nošnje. Njih moramo i želimo iz starih škrinja i ormara vratiti van, želimo ih „proluftati“ noseći ih na sebi barem nekoliko puta godišnje. Narodne nošnje do sada nisu imale organizirani način prezentacije. Zbog toga potekla inicijativa pod sloganom „Eblječeta sa i düöđeta“. Iako prve godine odaziv nije bio velik, svi posjetitelji Valjika meša bili su oduševljeni s nošnjama koje su bile prezentirane.

 

Bilo je i puno pitanja o tome gdje se može nabaviti bednjanska narodna nošnja. Odgovor je: na www.komorica.hr. Naime, Zadruga Komorica iz Bednje izrađuje bednjanske narodne nošnje po vrlo popularnim cijenama. Više informacija može se dobiti i telefonski na   091/5484-058.