Kolumna „Mundobasket 2014“ Dražena Cesara: Veliko pravo na optimizam

Tri su dana do početka Svjetskog prvenstva u košarci, u Španjolsku odlazimo puni očekivanja od reprezentacije Hrvatske. Nakon puno, puno godina – s razlogom...

Danas je Hrvatska ekipa u koju svi žele doći, svi jedva čekaju da dođu, svi je traže za sparing partnera, a - svi je žele izbjeći u završnoj fazi natjecanja. Sjećam se razgovora s izbornikom kada mi je napomenuo da prije dvije godine nije mogao pronaći suparnika, nitko nije želio igrati s nama, a danas mi biramo suparnike. Tu moram spomenuti direktora repke Prkačina, čovjeka koji ima velike zasluge, koji je odradio uzastopno sedam EP-a, s kojim sam uz Repešu proveo najviše vremena, koji je napravio vidljiv i mjerljiv veliki posao (nitko nije otkazao), a koji i radi pomalo nevidljiv, ali vrlo bitan posao homogenizacije ekipe.

Danas Hrvatska ima Izbornika, koji ne dozvoljava da se gubi sustav u obrani i napadu bez obzira na razinu umora, koji uvijek inzistira na maksimalnom radu, tehnički ispravnom. Zato danas Hrvatska može kvalitetno odgovoriti na sve napadačke varijante suparnika, može kvalitetno igrati s jednim visokim i četiri vanjska, može igrati s dva visoka i tri vanjska i može igrati s pet vanjskih brzih igrača.

Hrvatska Litva 94:80
Repeša je trener kojega pripremne utakmice, rekao bih, ne da ga ne zanimaju već im pridaje malo pažnje, ali ove godine je sve drukčije, igra se dobro, pobjeđuje se, skor je bio 6-3 i brusi se pobjednički mentalitet. Ova je s Litvom u Zagrebu bila zadnja, nema tu više skrivanja, makar poznavajući i upoznajući Repešu kroz ove tri godine koliko ih pratim na pripremama, ostalo je nešto još nešto neraspakirano.

Petorka Lafayette, Bogdanović, Simon, Šarić, Tomić napravila je sjajan posao na samom početku utakmice, kako je i želio izbornik, agresivno u obrani, laki koševi u napadu, što više tranzicije a što manje 5 na 5, to nam je omogućilo plus sedam i time-out Litve. U nastavku su Šarić i Bogdanović sjajnom serijom povisili na 21:5.

U drugom poluvremenu izbornik je zamijenio gotovo cijelu petorku što je malo i poremetilo ritam i rezultat se smanjio, međutim kad su se gosti približili na samo osam razlike, mudrim time-outom i traženjem discipline u napadu koja nam onda otvara napadačku raznovrsnost i unutarnjih i vanjskih igrača, igru po dubini, izrađen šut, prodor – vratilo nas je na visokih +16.U košarci je najteže igrati 5 na 5, to se vidjelo i kod nas kada su nam usporili ritam i sveli na 5 na 5 nismo dobro reagirali, ali u tom segmentu ćemo rasti iz utakmice u utakmicu.

Ono što je htio Repeša na ovoj utakmici protiv europskog doprvaka kojeg nismo dobili od 2005. godine je apsolutno i dobio, pod broj jedan čvrstu obranu + tranzicija, pod broj dva disciplinirani organizirani napad s brzim protokom lopte do igrača u najboljoj poziciji. Nazovimo to, tih prvih 10 minuta, oglednim primjerkom, i to je smjer kojim treba ići, odnosno što duže ga držati. Uz sve to je želio i uspio dobiti utakmicu, ne ozlijediti se i publici ponuditi šou.

Hrvatska je pokazala da se ima pravo nadati velikim stvarima na Mundobasketu, ne samo zbog igrača, zbog sjajnih šutera koje imamo i treba ih pronaći u pravom trenutku, već zbog agresivne obrane i tranzicije, ali po meni i zbog sjajne atmosfere u svlačionici. Sjećam se prošlomjesečnog razgovora s Repešom u Sv. Martinu, kada mi je rekao da je prije dvije godine jedva skupio 12 igrača, a sada svi žele igrati, jedva su čekali da se okupe, svi imali dobre sezone u klubovima i atmosfera je sjajna. Rekao je da se uvijek prvo radi atmosfera, a tek onda sve ostalo.

Gledatelji su u Areni rekli što misle o košarci, košarka se vratila na tribine, na naslovnice, sve je to dobar pokazatelj za ono što nas čeka u Španjolskoj, i još bolji pokazatelj da 9. rujna probamo dobiti organizaciju EP 2015.

Razlog za optimizam
Okosnica bek šuter Bogdanović koji se prošle godine isprofilirao kao vođa, koji uz znane karakteristike šuterske, obrambene te igranja na poziciji low posta (koji mu je prvi otvorio Spahija), dodao je i pick and roll igru koju protežira trener Obradović (na jednom predavanju u Zadru kazao je da 85% njegovih napada završava pickom). Uz Bojana tu je i lažna četvorka Šarić koji ove godine ima dimenziju više, gdje i Repeša od njega traži što više igru licem. Uz njih dvojicu tu je i prvi centar Eurolige Tomić za kojeg mi je jednom prilikom rekao izbornik da je on na tako visokom taktičnom nivou da mu je dovoljno samo vidjeti situaciju/akciju i već ju slijedeći napad primjenjuje.

Iza igrača je odlična trofejna sezona (Ukić u Olimpijakosu, Šarić u Ciboni, Bogdanović i Žorić u Feneru, Tomić u Barceloni, Lafayet u Valenciji), igraju u izvrsnim klubovima pod vodstvom dobrih trenera, imamo igrača Rudeža koji uz Bogdanovića odlazi u NBA, imamo fantazistu Simona i imamo vrhunskog stratega. Jedna smo od rijetkih reprezentacija uz Španjolsku gdje nitko nije otkazao nastup i, što je – ponavljam – najbitnije, imamo atmosferu, a sada po prvi puta imamo i naciju iza sebe. To nam sve daje za pravo nadati se dobrom rezultatu, a za što će nam i trebati malo sreće, no ne trebamo se nikog bojati. Ali idemo utakmicu po utakmicu, opreza nikad dosta.

Naša grupa - analiza
Uz Senegal i Filipine s kojim ne bismo trebali imati problema, tu je Grčka koja zbog poznatih sukoba njihova dva najbolja kluba nije kompletna, pogotovo jer im nedostaje najbolji igrač i trenutno najbolji play u Europi Spanoulis, Argentina je bez Ginobila i Delfina postala repka s dva igrača koja treba zaustaviti Scolu i Nacionija i relativno je stara reprezentacija, nositelj igre Herrmannu je 35 g. i Prigioniju 37g. Zadnji suparnik, nezgodni Portoriko bi mogao i odlučivati o našem prvom mjestu u skupini.

Pripremamo se za Filipine, a razmišljamo o Argentini i Senegalu. Subota 12:30 protiv Filipina je otvaranje. Prve tri utakmice igramo u ranijim terminima, moram spomenuti da sve više termina odigravanja je u takvim „nekošarkaškim“ satima radi marketinga, ali to Hrvatskoj neće remetiti ritam jer kroz pripremnu fazu je trenirala u navedenom terminu i sada u Zagrebu je nastavila u tom ritmu, tako da je organizam uz fizičku i mentalnu spremnost spreman i u tom aspektu. Sve u svemu, imamo se čemu nadati.