"Sportska srijeda" Nenada Kovačića: Gdje je nestao čovjek?

Prošlo je više od mjesec dana otkako je u medijima osvanulo ime Franje Murkovića i tajanstvenog švicarskog Fonda koji će otkupiti sva dugovanja NK Varaždina i vratiti ga na staze stare slave. Od tog velikog dana 28. listopada ni traga ni glasa ni famoznom „Fondu spasitelju“ niti navodnom predstavniku istog. Zapravo, gospodin Murković se oglasio jednom – na Facebooku!

Možda zaista ne bih svemu ovom pridavao toliko pozornosti da priča o spasu kluba nije stigla izravno s adrese varaždinskoga gradonačelnika, pritom i predsjednika kluba iz Zagrebačke 94 Gorana Habuša. Ako prvi čovjek Grada i Kluba govori javno o velikom ulaganju Fonda i to baš iz bogate Švicarske, onda to ipak ima određenu težinu, onda je logična pretpostavka da iza tako bombastične vijesti stoje konkretni argumenti, brojke, predugovori ili neki slični pravni dokumenti.

Osobno sam s velikim nestrpljenjem očekivao brzi nastavak priče o investiciji s Alpa, jasno je naime kao dan da se u svijetu biznisa velike stvari ne plasiraju u medije ako nisu – gotova stvar. Pa, budući da je ovdje riječ o čak i za Švicarsku golemih pet milijuna eura investicije, bio sam uvjeren da su predstavnici Fonda već zapravo na putu u Hrvatsku i da će se kroz dan-dva dogoditi i nastavak – konferencija za medije ili bar poslovna prezentacija na kojoj će biti predstavljeni motivi Švicaraca za ulaganje u NK Varaždin, vizija kluba, kratkoročni, srednjoročni i dugoročni plan djelovanja...

Baš se ništa od toga nije dogodilo i ne čudi da je u nogometnim krugovima brzo sletjela teza kako Varaždin ima novi godišnji kalendar, u kojem se prvi travanj više neće slaviti početkom proljeća već eto duboko u jesen. Nije se u proteklih 36 dana – u svijetu sporta jaaaako dugačkih 36 dana – s novim informacijama javio niti navodno poznati nogometni menadžer iz Peklenice Franjo Murković, osim što je prošli tjedan putem društvene mreže Facebook objavio: „Znam da ima puno normalnih ljudi kojima je Varteks još uvijek u srcu. Nemamo nikakve loše namjere. Samo Želimo da Varteks bude opet kao nekad. Očito ima ljudi kojima to ne odgovara“.

Pa evo, ja ovdje priznajem javno, jasno i glasno da spadam u red ovih drugih, valjda nenormalnih, koji neće pasti na „bombone iz usta“, međutim isto tako priznajem da što se tiče toga da li mi je i koliko mi je Varteks na srcu, moram biti toliko bahat da kažem da bi mi bila pomalo čak i uvreda svoju „težinu kluba na srcu“ objašnjavati ikome koga nisam nikad vidio na stadionu Varteksa. U redu, mlad sam, uz Varteks i Varaždin sam vezan iz dana u dan samo zadnjih 30 godina, neupućen sam možda, ali o gospodinu Murkoviću – o kojem doista nemam stav jer ga ne poznajem – znam samo da poznaje Srećka Bogdana. U redu, znam i podosta toga što sam proteklih tjedana pokušao saznati od kolega i sportskih djelatnika u susjednome Međimurju, međutim prenositi njihova iskustva u svojoj kolumni ne bi bilo profesionalno. Baš kao što ne bi bilo profesionalno niti oslanjati se na Facebook komentare koji su – hm, čudno – jednomjerni, negativni, pogotovo s one gospodinu Murkoviću domaće, međimurske strane. U konačnici, niti ne želim (o)suditi ikoga na neviđeno.

Ono što je, smatram, profesionalno je pitati – što se događa? Jednostavno moram citirati Bareta i njegove Plaćenike pitanjem iz naslova, jer zaista ne želim vjerovati da bi si i gospodin Murković i gospodin Habuš kao gradonačelnik, ali i tako glasno najavljeni ugledni Fond iz Švicarske dozvolili diskreditaciju pričama u stilu „rekla-kazala“. Ako je točno, a nemam razloga ne vjerovati da je tako, da su gospoda Murković i Habuš već nekoliko puta odrađivali ozbiljne sastanke na temu preoblikovanja NK Varaždina, onda je valjda vrijeme – kad su sve to tako svečano objavili – da se i ponude fakti. Ponavljam, „bomboni“ slatkorječivih spasitelja me ne mogu baciti s nogu od oduševljenja, i mene i mnoge druge varaždinske ljubitelje nogometa zanima odgovor na jednostavno pitanje – što dotični fond želi s ulaganjem od pet ili čak šest milijuna eura, kakvi su mu planovi, kako vi svi zajedno u toj akciji vidite budućnost VŽ-nogometa?

I malo dijete zna da se takav novac ne sipa „samo tako“, da iza takve investicije mora stajati ozbiljna poslovna studija, projekcija povrata ulaganja, već spomenuta vizija budućnosti. A umjesto objavljivanja iste, mi koji pratimo situaciju iz dana u dan možemo vidjeti samo to da se Franjo Murković na Facebooku brani od nepoznatih napadača, da se unaprijed ograđuje od loših namjera(!?), dok se s druge strane gradonačelnik Habuš ne oglašava, a dopredsjednik kluba Željko Bunić govori javno o kolebanju investitora...

Varaždinski nogometni milje zaslužuje istinu, punu i transparentnu. Gotovo pet stotina djece na varaždinskim nogometnim terenima i njihovih roditelja više nemaju vremena čekati Švicarce i Međimurce, stvarno je bilo dosta i previše kupovanja vremena. Nama koji nogomet dišemo od trenutka dok otvorimo oči pa do njihovog sklapanja svaki je izgubljeni mjesec, tjedan, dan – previše. I jasno je pitanje – zašto, kome to oklijevanje odgovara, tko tu dobiva? Svi normalni i željni razvoja sporta, mladih u sportu, imidža društva i grada – gube. Jako puno gube.

Zato, vrijeme je za odgovore i za – akciju. Tko daje, što daje, tko i što dobiva i zašto. Vrijeme je doduše da se konačno probude, jave i okupe i oni koji nogomet žive i profesionalno već desetljećima, da svoj glas puste i aktivno se uključe u „come-back“ oni koje je nogomet stvorio i kojima je taj isti klub omogućio egzistenciju. Onako kako je to prije nekoliko dana javno rekao jedan od najvećih, Dražen Besek. No, to je već neka druga tema, za neku drugu kolumnu. Da čujemo mi prvo Švicarce...