"Sportska srijeda" Nenada Kovačića: Glave skup', prvi čin

NK Varaždin je pred svojim krajem, vrište ovih dana varaždinski pa i neki nacionalni mediji. Je li zaista, što će se događati do ponedjeljka, 17. studenog, a što na samom ročištu ako se dogodi, ide li zaista 83,5-godišnji klub u stečaj ili nas čeka novi obrat?

A, baš nisam ovoga tjedna htio pisati o NK Varaždinu. Stvarno nisam, umorilo me već pomalo. Htio sam čak namjerno zaobići temu navodno pokrenutog stečaja, bar dok se ne vidi ishod spomenutog zakazanog ročišta u ponedjeljak, 17. studenog. Odlučio sam – sad kad pišu svi ja ću baš malo zašutjeti, ima vremena.

I onda me neki dan nazove prijatelj i pita „Što ti kažeš na priču o pokretanju stečaja?“. Pa odem u grad i tek što izletim iz auta naletim na dvojicu starih frendova i odmah pitanje „Kaj će biti s našim Varteksom?“. Vratim se u ured, slučajno kliknem na Facebook, a tamo već cijeli „roman“ četvrtog prijatelja s njegovim komentarom i pitanjem „Što ti znaš o stečaju, što znaš o sastancima ljudi iz Grada s predstavnicima „navijačkog Varteksa“, kud sve to ide?“. Nije prošlo 15 minuta, zvoni telefon, zove me peti na kavu da popričamo o – Varteksu. Varaždinu, kako hoćete. O varaždinskom nogometu, uglavnom. Dođem na rukometnu utakmicu, kad i tamo tema – nogomet. I, opet unatoč svemu mislim „neću pisati, baš neću“, a onda me jučer nazove kolega novinar i pita „Što spremaš za srijedu?“. Pitam ga „Što bih spremao, zašto?“, on meni „Pa kolumna, Sportska srijeda, Varteks, ne?“. I onda još jučer popodne naletim na jednu klupsku legendu, jednu od najvećih u povijesti, pokušajte pogoditi što me prvo pitao...

I eto, hoću-neću, očito – ne mogu izbjeći temu, itekako vruću temu. Pa dobro, kad je tako, evo kako ja to gledam. Događa se upravo – prvi trenutak istine. Ako je točno da je Dalibor Kišić taj koji je odlučio prekinuti neizvjesnost pokretanjem stečaja, onda je s jedne strane i dobro da je tako. Zašto? Pa zato što će se sad morati otvoriti neke karte, stvar se mora ubrzati, sad će i neki pojedinci i neke institucije morati pokazati svoje prave namjere, koliko im je zapravo stalo, sad će se na neki način i „razotkriti“ pravi varteksovci. I oni koji to možda ipak nisu, barem ne u mjeri u kakvoj se prikazuju. Na što ciljam?

Pa primjerice na to da se jako dobro zna što znači stečaj. Ode li klub u stečaj, vjerovnici ostaju bez svega. Znači li to da će ti vjerovnici, oni najveći pogotovo (a vjerujem da ne trebam posebno naglašavati koji su to), pokušati Kišića odgovoriti od pokretanja stečajnog postupka? Već dobre dvije-tri godine papagajski ponavljam tezu „glave skup'“ i priznajem da pritom nisam zamišljao ovakav scenarij, ali eto – na neki način – sad su zaista vjerovnici prisiljeni staviti glave skup' ako žele spasiti što se spasiti da. Svojih novaca. Glave skup', prvi čin.

Drugi scenarij znači – stečaj. Tamo u Jalkovcu, u navijačkim redovima, nadaju se takvom raspletu. Uvjereni su s jedne strane da je velika većina tih potraživanja napuhana i bez pokrića, bar u moralnom smislu, uvjereni su da u tom klubu puno toga nije bilo čisto zbog čega su se – tvrde - i okrenuli od ljudi koji zadnjih godina vode njihov klub, a ne (opet tvrde) od samoga kluba. Uvjereni su isto tako s druge strane i da stečajom „dolazi red na njih“, da dolazi vrijeme drugih kriterija, drugih ljudi, drugih nogometnih autoriteta Varaždina. Međutim, dok u Jalkovcu očekuju da – Varteks opet bude Varteks i na stadionu Varteksa, slične planove ima i Varaždin škola nogometa. Čiji se lideri smatraju logičnim sljednikom NK Varaždina budući da je i taj NK Varaždin osnivač te NK Varaždin ŠN. Zbrka totalna. Tim više što je nedavno kuloarima „zabrujala“ i nova opcija, da bi Grad osnovao potpuno novi klub kao – Športsko dioničko društvo!?

Trebam li ponavljati da – „ne bu išlo“? Da tu sreće biti neće ako se i opet – ne stave glave skup'. Navijači kao navijači nema šanse da podrže nešto umjetno, a što opet za sobom povlači veliko pitanje interesa gospodarstvenika i „famoznih investitora“ koji bi trebali ulagati u nešto bez podrške masa. No isto tako s druge strane sreće biti neće sve dok se drže fige u džepu, dok jedna strana s nestrpljenjem čeka pad druge i obrnuto.

Da skratim i rezimiram, kako god okrenuo ovo glave skup' bit će neminovno. I zato, ako se mene pita hoće li to biti danas, sutra ili jednog dana, onda je to potrebno - odmah(!), sada, do ponedjeljka! Uključiti se moraju sve strane, jasno, glasno i transparentno, dogovoriti viziju, budućnost, smjer razvoja. Svi zajedno, samo tako, ako u ovome malom gradu želimo (koliko toliko) veliki klub. Jedan, a ne četiri njih istog/sličnog imena.