"Sportska srijeda" Nenada Kovačića: Vizionari i oni drugi

Jedan je poznati varaždinski nogometni djelatnik prije nekoliko dana na popularnoj socijalnoj mreži Facebook povukao zanimljivu tezu: „Vlasnici varaždinskog nogometa imali su do prije par mjeseci u klubu igrača koji danas vrijedi kao cijeli klupski dug“. O Marku Rogu je dakako riječ, igraču koji je još u lipnju branio boje trećeligaša Varaždina, a danas ga Žužul, gazda sadašnjeg Rogova kluba RNK Splita ne želi prodati za manje od pet milijuna eura. Alias – 38 milijuna kuna. Što je milijun više od navodnog duga NK Varaždina.

Govorimo dakako o klubu koji je u ponedjeljak bio pred pokretanjem stečaja, spriječenog „lucidnim“ nepojavljivanjem na sudskom ročištu jednog drugog varaždinskog nogometnog djelatnika, direktora kluba Zlatka Ivankovića. Novo je ročište zakazano za utorak, 25. studenog, no nekako sam dojma da ni ovoga neće biti. Hoće li opet biti spriječen direktor Ivanković ili će – kao što se šuška – Dalibor Kišić povući prijedlog pokretanja stečajnog postupka ili će se dogoditi neki treći „nevjerojatni obrat“ ne znam, ali gotovo sam siguran da se ništa bitno – neće promijeniti.

A, tako je u varaždinskom nogometu već godinama. Ništa se bitno ne mijenja, osim što se potvrđuju dvije krajnosti opisane već u prva dva odlomka ove kolumne. S jedne strane sivilo s nijansama crne i plivanje u toj kaljuži uz uporno ponavljanje izgovora tipa „Ne može se tu ništa, oni prije su krivi za ovo stanje, dužnost Grada je da to spasi“, a s druge strane – gle čuda – deseci vrhunskih igrača odlaze iz kluba „samo tako“, besplatno, da bi samo koji mjesec kasnije postajali glavnim protagonistima novih klubova i donosili (potencijalno) ogromnu zaradu – novim poslodavcima. Nikome tu nije ništa čudno? Hm...

Vratit ću se malo Marku Rogu. Namjerno. Naime, prije 13 godina u Nedeljancu je počela djelovati "neka tamo" Škola nogometa Fotex. I u prvoj generaciji "neki tamo" dečkić koji na ovoj slici uz današnju kolumnu reže 2002. godine prvu rođendansku tortu te škole nogometa. Da, dobro ste primijetili, to je taj dečkić koji je još u lipnju bio trećeligaški igrač, da bi prošli tjedan debitirao za Vatrene, u kolijevci nogometa Engleskoj, protiv jedne Argentine, protiv Messija, Di Marie, Zabalete, Agüera i ostalih planetarnih zvijezda „gaučosa“. To je – Marko Rog. A ova „tamo neka“ škola nogometa nastala je u malom Nedeljancu, na viziji nogometnog djelatnika iz prvog odlomka ove kolumne, Bojana Fošnara. Čovjek oko kojeg su se „lomila koplja“ u Nedeljancu, ali i u kompletnom županijskom nogometu, godinama je bio osporavan i od čelnika i disciplinaca ŽNS Varaždina kažnjavan čim bi nešto malo glasnije „zucnuo“. Istina, malo više diplomacije sigurno bi mu dobro došlo u mnogim situacijama u prošlosti, međutim iskrenost, otvorenost i istinska želja za nogometnim boljim sutra (i prije svega poštenijim!) bili su jači od lažnog dodvoravanja, kompromisa i svih drugih licemjernih karakteristika današnjega društva, slijedom toga i sporta. Fošnar je unatoč svim podmetanjima ipak gurao svoju viziju, razvijao i školu nogometa i paralelno (po uzoru na veliku Barcelonu) školu futsala i – iako u maloj sredini i s minimalnim sredstvima – stvoreni su čudesni rezultati!

Stvorena je škola nogometa zahvaljujući kojoj je anonimni Nedeljanec došao na nogometnu kartu ne Hrvatske već cijele Europe, stvorena je škola koja je obilazila međunarodne turnire i svako malo pobjeđivala Dinamo, Maribor, Rapid, Sturm i druge nogometne velikane regije, stvoren je i malonogometni klub koji se naosvajao raznoraznih turnira, ali i odigrao čitav niz nacionalnih završnica u raznim starosnim kategorijama. Međutim, oni javnosti najupečatljiviji rezultati dolaze u posljednje vrijeme, kroz pojedinačne dosege današnjih vrhunskih profesionalaca.

Primjer broj jedan – Josip Brezovec. Kad je prvotno otpisan u Varteksu, njegov su ga Nedeljanec i MNK Fotex prigrlili, nakon polusezone u nogometnom trećeligašu vratio se preko Austrije i Belišća u Varteks, a na malonogometnoj sceni zahvaljujući Fotexu (i sebi samom prije svega, naravno) dogurao do – reprezentacije! Ne treba apostrofirati, danas je Breza profesionalac u Italiji, u koju je otišao kao kapetan europske Rijeke, jednog od najvećih hitova Europa lige dvije sezone u nizu.

Primjer broj dva – Josip Golubar. Sličan put, ni on nije u Varteksu prošao iz prve, i on se probijao kroz svoj Nedeljanec, također blistao i u dresu MNK Fotexa, slijedili su Austrija, Varaždin, Split, Zavrč do današnjeg dresa Olimpije. Uspio je.

Primjer broj tri – Marko Rog. Zavolio je bubamaru u ŠN Fotexu, prve nogometne i malonogometne uspjehe ostvario u tom dresu, danas Žužul tvrdi da je skuplji od reprezentativca Rebića, Fiorentininog igrača na privremenom radu u Leipzigu. Danas je Rog zvijezda Splita, još veća nego je to pred koju sezonu bio Golubar u istom dresu.

Jedini primjeri? Ma nipošto! Prve natjecateljske nogometne korake baš je u Školi nogometa Fotex napravio i Domagoj Drožđek (danas junior velike Borussie Dortmund), s te su daske odskočili i Ivan Kovačec (blista u Austriji, ruši njihove velikane Austriu, Red Bull Salzburg itd.), pa Dario Melnjak (prvotimac Slaven Belupa), Marko Marciuš (profesionalac u HNK Rijeci), tek će se čuti za Nevena Đuraseka, Filipa Tomaškovića i mnoge druge.

Koja je poanta? Poanta je da se može, itekako se može, kad su na prvome mjestu rad, odricanje, entuzijazam i javni, društveni interes. Međutim, sve dok će u našem društvu i vremenu takvi koji iza sebe imaju dokazane uspjehe i rezultate morati šutjeti, a konce će vući i njih ušutkavati oni kojima smetaju i kojima su od rada draži alibiji, nikakva (već petogodišnja) preoblikovanja i čarobni štapići neće varaždinski sport izvući iz gliba.