Mercedes 190 E 2.5-16 na kojem je zanat pekao i Ayrton Senna

Piše: evz/autoklub

Objavljeno: 23.06.2015. 20:54

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:18

Foto: www.legacydiecast.com

Kad se 1982. pojavio Mercedes 190 E (W201) novinari su mu odmah, kao najmanjem u ponudi, nadjenuli nadimak Baby-Benz, piše Autoklub.

U čitavnih 11 godina proizvodnje (da, životni ciklus pojedinog modela do prije kojih dvadesetak godina bio je bitno duži no danas), ipak se nametnuo konzervativnoj Mercedesovoj publici bez obzira na svoje skromne dimenzije. I još pritom privukao nove kupce, pa je na koncu prodan u gotovo 1,8 milijuna primjeraka. Stoga danas i na našim cestama nerijetko srećemo Stodevedesetke u dobrom ili manje dobrom stanju, uglavnom sa 2,0 i 2,2-litrenim dizelašima ili 1,8 i 2,0-litrenim benzincima.

A da jedna konzervativna limuzina ne bi ostala samo konzervativna limuzina, pobrinuo se Cosworth. Mercedesu je, naime, trebao cestovni homologacijski model za utrke, prvo u reliju, a potom i za DTM (njemačko prvenstvo putničkih automobila). Inženjeri Coswortha tako su od tvorničkog 2,3-litrenog dvoventilca sa 136 KS napravili istinskog monstruma trkaćih pluća. Nekon što je odjeven u paket spojlera, mali automobil strogih linija postao je najaerodinamičniji auto u klasi s koeficijentom 0,23. I s istinskom divljom zvijeri ispod prednjeg poklopca. Prvo se 1983. pojavio kao model 2.3-16, s tad vrtoglavih 185 KS i 5-stupanjskim ručnim Getragovim mjenjačem, da bi ga 1988. zamijenio 2.5-16 s katalizatorom i 197 KS.

Ti primjerci, tad iznimno sportskog izgleda za auto sa zvijezdom na nosu (prvi koji su iz tvornice serijski izašli sa stražnjim spojlerom), kojima je krila dao Cosworth, najrjeđi su primjerci uopće, a naročito kod nas. No, pronašli smo jedan fantastičan primjerak 190 E 2.5-16 u savršenom stanju kod vlasnika u Zagrebu. I to sa samo 141.722 prijeđena kilometra, sa servisnom knjigom i računom prvog vlasnika iz 1989., koji ga je kupio u Švicarskoj. Dok stojite pored tog starca, koji na leđima nosi već 26 godina, a izgleda kao da je jučer sišao s trake, morate imati određenu dozu poštovanja, premda je prošlo podosta godina otkad ste obljepljivali zidove vlastite sobe njegovim posterima...

A još više poštovanja slijedi kad sjednete za upravljač. Takav osjećaj danas ne može izazvati nijedan novi auto. To je jednostavni susret s Mercedesovom velikom sportskom poviješću u sadašnjosti, premda nije riječ o skupom kolekcionarskom primjerku (u Njemačkoj se u ovako besprijekornom stanju i čiste povijesti može pronaći za 20.000 eura). No, i to je sportska limuzina rijetke privlačnosti i duha. Jamči joj to i mala serija - kao 2.5-16 proizveden je u tek 5743 primjerka (plus homologacijske varijante EVO I i EVO II, obje s po 502 primjerka) te činjenica da je u njoj još daleke 1984., u prvoj varijanti 190 E 2.3-16, zanat pekao tad još nepoznati Ayrton Senna (i pobijedio na prvoj utrci skraćenog Nürburgringa). Sve je to kumovalo da mnogi kupci BMW M3 (E30) pogled bace prema Stuttgartu, gdje je stvorena prava 16-ventilska zvijezda, koja se bez problema i danas zavrti do crvenog polja na okretomjeru pri 7000 okretaja.

U vožnji imate osjećaj da se može vrtjeti beskrajno kad ga nagazite, dok s druge strane možete i opušteno krstariti, kao u bilo kojoj drugoj Mercedesovoj limuzini. I baš je u tome njegova draž, posebice ako poput konkretnog primjerka snagu na stražnje kotače prenosi putem doplatne 4-stupanjske automatike. I to je pravi, punokrvni Mercedes, u ovom slučaju s prekrasnim sportskim zvukom, kakav mogu ispuštati samo visokoturažni Cosworthovi strojevi, koji će vas, ako baš treba, brzo prevesti gdje ste naumili, dok su sportski precizan upravljač i odlično pogođen ovjes točka na i.

Osjećaj u kabini je sjajan, kao u svakom starijem Mercedesu, pa imate osjećaj da sjedite u tvrđavi sazdanoj od jednog komada, a dodatnu ugodu pružaju nevjerojatno udobna sportska sjedala Recaro, djelomično kožna, koja savršeno obujmljuju tijelo. Na koncu, zagrebački primjerak Mercedesa 190 E 2.5-16 već je kolekcionarski i cijena će mu sigurno samo rasti. Zna to i njegov vlasnik, koji ga ljubomorno čuva u garaži, a vatrenu konjicu s uzda pušta tek vikendima. Naravno, uz isključen Beckerov radio-kazetofon.

Izvor: Autoklub

Komentari