Varaždinski misionar Ferdinand Konšćak svijetu otkrio Kaliforniju

Matica hrvatska danas u 19 sati kulturnoj ?e javnosti predstaviti knjigu o ferdinandu Konš?aku, varaždinskom isusovcu, misionaru i istraživa?u Californie,  Memoria: Homenaje a Fernando Consag (Primera Reunión de Historiadores sobre los Fundadores de la Antigua California – Prvi skup povjesni?ara o osniva?ima stare Kalifornije).

Rije? je o zborniku radova sa simpozija održanog u rujnu 2009. u Ensenadi, Donja Kalifornija, Meksiko, u povodu 250. obljetnice smrti hrvatskoga misionara, kartografa i istraživa?a, isusovca Ferdinanda Konš?aka (1703.-1759.).

Knjigu ?e u ?etvrtak 17. svibnja u Knjižari Matice hrvatske (Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb)   predstaviti: Carlos Lazcano Sahagún, urednik, Mirjana Poli? Bobi?, Damir Zori? i Mijo Korade.

Konš?ak je u rodnom Varaždinu boravio samo 16 godina — od ro?enja 2. ili 3. prosinca 1703. godine pa do 1719. godine, kada stupa u novicijat u slova?kom gradu Tren?inu. U dokumentima i stru?noj literaturi još se uvijek može nai?i na mnoštvo dvojbi oko Konš?akove nacionalnosti.

Mislilo se da je Španjolac, Nijemac, Ma?ar ili ?eh. No, u Katalogu iz Graza (1726.) jasno se navodi da je Konš?ak — Croata Varasdiniensis (Varaždinski Hrvat).

Uzrok nedoumica oko Konš?akove nacionalnosti leži ponajviše u razli?itim grafijama kojima je pisano njegovo ime: Conzag, Konzag, Konsag, Gonsag, Konš?ako, Conssag, Konshak, Consaque, Gonzales... U Meksiku i španjolskoj literaturi uvriježio se oblik Consag, kojega je misionar i sam rabio.

U njegovo e doba sve?eni?ki poziv bio jedina prilika za obrazovanje, a obrazovanje su si mogli priuštiti samo pripadnici dobrostoje?ih — dakle malobrojnijih — obitelji.

Ina?e, u godini Konš?akova ro?enja u Varaždin stižu uršulinke. Sljede?e godine u Konš?akovu gradu najvažniji društveni doga?aj je instalacija grofa Ivana Palffya, komornika i savjetnika kralja Leopolda I., za hrvatskoga bana (potkralja).

Na prolje?e 1707. godine trogodišnji je Konš?ak zacijelo zapamtio veliku poplavu rijeke Drave. Kao šestogodišnjak vjerojatno je gledao plemi?ku gospodu koja se 1709. sastala na Hrvatskom saboru (parlamentu), a istovremeno je strahovao od kuge koja je zahvatila susjedne pokrajine.

Sedmogodišnji Ferdinand 1710. godine gleda velike radove na kopanju novog korita rukavca Dravica.

Kad je imao 12 godina, prvi put je ušao u tek dovršenu kapelicu sv. Roka koju su Varaždinci podigli u zahvalu što im je taj svetac izmolio da ih Bog zaštiti od kuge...

Nakon završene gimnazije u Varaždinu Konš?ak je stekao naslov retora te je u slova?kom gradu Tren?inu 21. X. 1719. primljen u novicijat Družbe Isusove. Tamo je boravio dvije godine, no uskoro ?e se ponovno približiti Hrvatskoj i vratiti u nju.

Godine 1721. i 1722. nalazi se u austrijskom Leobenu (Štajerska), gdje prou?ava klasike, stilistiku i govorništvo. Tri sljede?e godine provodi u glavnom štajerskom gradu Grazu. Tamo studira filozofiju i stje?e sljede?e naslove: logicus (1722/23), physicus (1723/24) i metaphysicus (1724/25).

Ve? prve godine boravka u Grazu Konš?ak piše generalu SJ Michelangelu Tamburiniji i prvi put ga moli da ga pošalje kao misionara u Indiju ili Japan. Nema dvojbe da je pritom vidljiv utjecaj Luke Bakranina, jer Konš?ak piše da je „za prekomorskim misijama ?eznuo ve? kao mladi? u svijetu, pa ga je to i najviše potaklo da stupi i u Družbu Isusovu“.

Dakle, želja za misijama probudila se prije 1719. godine, tj. u Varaždinu. Što se ti?e izbora lokacije, možda je Konš?ak bio upoznat i s djelovanjem hrvatskih misionara Ivana Vremana i Nikole Rattkaya.

Nakon završetka studija filozofije u Grazu Konš?ak se nakratko vra?a u Hrvatsku, ali ne u rodni grad, nego u Zagreb, gdje školske godine 1725./26. kao magistar predaje po?ela filozofije na zagreba?kom kolegiju. Njegovi bivši (varaždinski) profesori Bakranin, Terzi i Novoseli? sada su mu kolege. Upravo 1726. zbiva se opisana kontroverza oko Bakraninovog nau?avanja o Descartesu i euharistiji, gdje intervenira Tamburini i šalje Bakranina u Ameriku.

Sljede?e školske godine, 1726./27., Konš?ak predaje „humaniora studia“ u gimnaziji u Budimu, glavnom gradu Ugarske, gdje je bio i pomo?nik regensa seminara (upravitelja sjemeništa) i konvikta.

Tamo mu je kolega bio Ferencz Faludi (1704–1779), ma?arski pjesnik i pisac. Iz toga grada 3. 12. 1726. godine, dakle kad je Bakranin ve? u Cadizu gdje provodi posljednje dane života ?ekaju?i brod za Ameriku, Konš?ak šalje Tamburiniju svoju drugu molbu.

Prije toga, od prvog pisma Tamburiniju 1722. do 1726., Konš?ak je svoje molbe svake godine slao provincijalu, jer se u tom razdoblju nije smjelo izravno pisati generalu.

Konš?ak potom ponovno odlazi u Graz, gdje od 1727. do 1729. studira telogiju. Saznavši vjerojatno ve? za nesretnu sudbinu Bakraninovu, Konš?ak 21.12. 1727. ipak piše Tamburiniju po tre?i put.

?etvrto pismo, poslano iz Graza 15. studenoga 1728. godine, napokon je urodilo plodom. Krajem 1729. Konš?ak odlazi u Cadiz, gdje provodi godinu dana ?ekaju?i prijevoz i u?e?i španjolski jezik, a možda i tre?i te?aj teologije.

Po?etkom travnja 1731. godine ve? je u Americi — u Havani, a u Vera Cruz njegov je brod pristao 19. travnja 1731.46

Više o Ferdinandu Konš?aku pro?itajte OVDJE