12 misli preminulog fra Bone Šagija: "Političari imaju komplekse", "Pravi ateisti ne postoje"...

Član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, pater Bono Zvonimir Šagi, preminuo je 17. studenoga u varaždinskoj bolnici, nakon što se prethodno 21 dan liječio od COVIDA-19 i koliko-toliko oporavio...

U povodu smrti toga Varaždincima omoiljenog duhovnog pastira i vrhunskog intelektualca, donosimo nekoliko njegovih misli iz intervjua koje smo objavili proteklih godina.

# O Varaždinu i Varaždincima

Mislim da danas, nažalost, sve manje ljudi ide na misu, pogotovo mladih. Mi s tim nekim promjenama (padom komunizima, nap.) nismo puno dobili. Tada (u komunizmu, nap.) vjera je bila iskrenija nego sada. Šezdesetih godina prošlog stoljeća petkom sam uveo sat „Pitanja i odgovori“, na kojega su dolazili studenti i ateisti, pa su postavljali pitanja i skupa smo polemizirali.

# Domoljublje, istrošena fraza

Radi se o više ili manje istrošenim frazama, koje sam svojevremeno nazvao „domoljubnom blokadom duha“. Kakvo je to domoljublje ako većina ljudi sve više tone u siromaštvo, sve manje djece se rađa, a sve više stanovnika umire. Svake godine je po 20 tisuća više mrtvih nego rođenih, sve se više ljudi iseljava iz Hrvatske. O kakvom se domoljublju u takvoj stvarnosti može govoriti? Domoljublje se mora dokazati u brizi za siromašne i dobrobit obitelji.

# Političari imaju kompleks

Zakonom bi trebalo osigurati demokratski stranački sustav, odnosno pravila po kojima stranački lideri ne bi mogli sve određivati. U postojećem sustavu na djelu je „liderski kompleks“. Kad se netko utjecajniji u stranci posvađa s liderom osniva svoju straku i zato se događa da imamo preko 150 stranaka jer mnogi žele biti lideri. Unutar stranaka nema prave demokracije.

# Marksisti su glumili ateiste

Oni koji su povlađivali marksističkoj ideologiji, u srcu su zapravo bili vjernici i samo su glumili komuniste. Zato i danas kažem da pravog ateista nema, nego samo ima onih koji kažu: "Neću vjerovati u Boga i gotovo". No, to je drugo pitanje da li on nešto hoće ili neće, od onoga kakav je u srcu. Također, ne želi se isticati, ali Đilas kojega je Tito smijenio iako je bio njegov veliki suradnik, u izganstvu, u francuskom listu "Le Monde", napisao je da kad su razgovarali o smrti, da je Tito navodno rekao: "Nikad se ne zna". Počeo je zatim pričati o svojoj mami, kako je odgajan itd.

# Ateisti ne postoje

Kažem: nema pravog ateista, odnosno nema čovjeka kojeg ne bi mučila neka pitanja. I oni ateisti mole kada dođu u neku tjeskobnu situaciju. Ne znajući kome se povjeriti, mole se Nepoznatom. Zato, kad netko kaže da je agnostik, tj. da ne zna, to je već dovoljno da dalje nastupa vjera - to znanje da ne znamo, jer nikad ne znamo do kraja.

# Europska unija, a ne Balkan

Moj pogled na naš ulazak u Eurospku uniju bio je pozitivan, jer se ne možemo držati izolirani kao neki Balkan. Treba samo sačuvati svoj identitet, odnosno ono što je specifično hrvatsko: povijest, kulturu i vrijednosti koje u našem narodu još uvijek žive.

# Oprostiti dugove, zašto ne?

Ekonomija je razumijevanje upravljanja materijalnim dobrima, ali ta materijalna dobra treba upotrebljavati ne samo zbog zarade, nego i zbog dobra ljudima. Kada bi bilo manje siromašnih naroda, onda bi to bio uspjeh. MMF i banke morale bi nakon izvjesnog vremena jednostavno oprostiti kamate i starije dugove, jer su ionako već zaradili.

# Što naučiti od socijalizma?

Nema pravoga dogovora na pitanje socijalizam ili kapitalizam, jer svatko gleda svoje interese, što naročito dolazi do izražaja sada prilikom preseljavanja stotina tisuća ljudi koji napuštaju svoje zemlje u potrazi za boljim životom. Previše je zavladao  predatorski grabljivi kapitalizam, o pravednom društvu se sve manje govori. Trebalo je od socijalizma nešto naučiti. Greška socijalizma je bila u njegovoj totalitarnosti i vladavini jedne partije, a u kapitalizmu koji je multipartijski, u nadmetanju za bogatstvom nema socijalne pravednosti. Zato se kod nas nije trebalo iz samoupravnog sustava preći u grabljivi kapitalizam nego je trebalo naći neku sredinu i ne prepustiti sve samovolji pojedinaca već omogućiti širem krugu ljudi da upravljaju imovinom koju su stvarale prijašnje generacije.

# Bojali smo se i jednih i drugih

Svijet se puno promijenio i, nažalost, sve je lošije. Povjesničari manipuliraju sa situacijama koje su se događale u Drugom svjetskom ratu, a rat je najveće zlo ovoga svijeta. Kad se zbrajaju zločini na jednoj strani, a zanemaruju na drugoj, onda se stvara novi rat. Već su stari Rimljani to zapazili pa su zato rekli "Si vis pacem, para bellum" – "Ako hoćeš mir, spremaj se za rat". Ja sam tada bio školarac pa se dobro sjećam da smo se mi bojali i jednih i drugih.

# Crkva i država? Caru carevo

Crkva nije država i ona nije politička organizacija. To se zaboravlja, međutim, pojam sekularizacije proistekao je iz kršćanstva, jer je upravo Isus učinio autonomiju: Caru carevo, Bogu Božje. Bog je čovjeku dao autonomiju da se može međusobno organizirati, ali u istini, s pravednošću i ljubavlju. No, uvijek su problem ljudi, pa tako i unutar Crkve. Zato se ona mora neprestano obnavljati. Mi moramo biti korektivni element, oni koji ljude potiču: "Budite dobri jedni prema drugima!".

# Karizmatici? Neka se dokažu djelima

U Crkvi je uvijek bilo onih koji su dobili neku karizmu, ali te karizme uvijek treba prosuđivati na kritički način. Sv. Ivan Apostol u svojoj poslanici je napisao: "Nije svaki duh od Boga." Karizmatik se zato najprije mora pokazati djelima. Ako se netko reklamira, to je protiv Isusovog načina, jer Isus svaki put kada bi učinio neko čudo rekao: „Nemojte o tome pričati“.

# Siromašna Crkva je uvjerljiva Crkva

Ono što je bilo najslabije u našem samoupravnom socijalizmu, to je bila ideologija i jednopartijski sustav. Kojekakve službe naše ljude su izrabljivale, a Crkva se tada zalagala za pravednost i nije bila bogata. Zato papa sada natrag govori o siromašnoj Crkvi, što i ja naglašavam, jer siromašna Crkva je više uvjerljiva Crkva. Ali, gdje su ljudi, tu je dobro i zlo, jer je u čovjeku i dobro i zlo. Zato se čovjek mora boriti protiv grijeha u sebi.