INTERVJU Varaždinska fotografkinja Jelena Cupar na poseban način otkriva senzualnost i erotičnost ženskog tijela

26-godišnja Varaždinka Jelena Cupar zaslužila je da se nađe u našem području interesa zbog svojih nadahnjujućih fotografija u kojima kroz detalje, nerijetko svojeg tijela, otkriva senzualnost i erotičnost ženskog tijela, propitkujući vlastiti razvoj, sukob s kompleksima, ljubav prema svojem 'ja' i položaj žene u današnjem društvu. Umjesto svojeg pravog imena, koristi pseudonim – Bambii, a osim što svojim radovima želi izazvati emocije, reakciju i potaknuti gledatelje na razmišljanje, nastoji i objasniti razliku između erotičnosti i pornografije. 

Između brojnih fotografa koji su se pojavili u posljednje vrijeme na našem području, Jelena nam je posebno 'zapela za oko', a kada vidite njezine fotografije biti će vam jasno zašto. Nakon završenog studija Multimedije u Varaždinu, posvetila se ostvarivanju vlastitih ideja i projekata uz konstantno istraživanje duhovnosti, ljudske psihologije i feminizma. Gledajući njezine fotografije, primjetili smo kako se najviše pronalazi u autoportretima kroz koje se kaže, posvećuje sebi, vlastitom razvoju i ljubavi prema “ja” koja je prema njezinom mišljenju, zdrava i nužna. 

Od kuda ljubav prema fotografiji i zašto si odabrala baš taj umjetnički medij? 

Fotografija zato jer sam je pronašla kao najbolji alat za izražavanje. Volim 'uhvaćene' trenutke, volim igru sjene i svjetla, volim obradu fotografija kako bih dobila određen efekt i ton koji upotpunjuju priču koju prenosim. Lutala sam od sviranja, plesa pa do crtanja i nekako sam se tek u fotografiji 'usidrila' i shvatila da je to područje kojeg se želim držati i u potpunosti unijeti sebe u tu granu umjetnosti.

Što nastojiš postići i prenijeti fotografijom? 

Svojim fotkama prvenstveno želim ispričati neku priču. Neki koncept me konstantno prati i dajem mu za pravo da me navodi da stvorim fotku na tu temu, iako su većinom teme indirektno obrađene. Volim izazvati reakcije kod gledatelja jer fotografija za to i služi - da ima utjecaj i da stvori reakciju i prenese poruku koju svatko tumači na svoj jedinstven način.

Koje teme i motivi su ti najdraži? 

Područja u fotografiji koja su mi najdraža su definitivno autoportreti i boudoir, dok sam na samim počecima u foto svijetu radila najčešće konceptualne fotografije. Kroz ove dvije vrste fotografije prvenstveno istražujem i upoznajem sebe, pratim svoj napredak i razvijam maštu i psihu. Smatram kako je itekako bitno raditi na svom samopouzdanju i liječenju kompleksa kako biste mogli biti uspješni u žanru kao što je na primjer boudoir gdje iz modela izvlačite ono najbolje - od fizičkog izgleda pa do emocija. Volim istaknuti senzualnost, finoću, ranjivost, ljubav - one kvalitete koje apsolutno svaka duša posjeduje u sebi.

Kako ljudi reagiraju na boudoir fotografiju? 

Često se događa da ljudi osuđuju boudoir fotografije ili aktove gdje se nikada na vulgaran ili eksplicitan način ne prikazuju ljudsko tijelo, već veliča njegova ljepota, dok u isto vrijeme ti isti ljudi prate pornografski sadržaj i erotiku s čime nemaju ni malo problema, čak štoviše. Svjedoci smo da „seks prodaje“, te da se ljudsko tijelo često neprimjereno i vulgarno plasira u medijima. Ovakav pristup ne samo da stvara frustracije i manjak samopouzdanja kod ženskog roda, već stvara istu vrstu negativnih emocija i kod muškaraca s obzirom da teže idealnim ženama koje su nedostižne i nerealne.

Takav način plasiranja sadržaja u medije stvara iskrivljenu sliku prema umjetnosti i upravo je ovo jedan od razloga zašto se boudoir fotografija često osuđuje jer ljudi često nisu sposobni razlučiti razlike između umjetnosti i pornografskog sadržaja. 

Može li se živjeti od fotografije?

To ovisi o samom umjetniku, njegovoj vjeri u taj rad i predanosti poslu. Smatram da je sve moguće i imamo masu primjera ljudi koji su uspjeli od svog hobija stvoriti biznis.
Meni osobno fotografija nije posao, više je hobi i ljubav, ali se ne zatvaram prilikama koje bi mogle doći ususret.

Koji su tvoji daljnji planovi i ciljevi u fotografskom poslu? 

U posljednje vrijeme okušala sam se kao model kolegama fotografima i na nekoliko foto radionica - zanimljivo iskustvo, moram priznati. S obzirom da i sama konstantno radim autoportrete, naučila sam dobre tehnike za poziranje i kako se najbolje prezentirati ovisno o konceptu snimanja. Osim toga imala sam i glavnu ulogu u spotu u produkciji Dinka Šimca koji izlazi kroz par dana pa se radujem novim iskustvima, angažmanima i poznanstvima.

Kako fotografija utječe na tebe, tvoje spoznaje i percepciju sebe? Čemu te fotografija naučila? 

Osobno mogu reči da me fotografija formirala u bolju osobu i konstantno prolazim kroz radove prateći osobni napredak. Možda zvuči suludo, međutim upravo su me autoportreti naučili da prihvatim i zavolim samu sebe upravo takvu kakva jesam - sa svim manama, vrlinama, tjelesnom konstrukcijom takvom kakva jest uz konstantnu želju i volju za napretkom. Sami sebi moramo biti motivacija i fokus treba usmjeriti baš u to - 'upgradeanju' sebe jer tek tada kada smo mi dobro možemo biti od koristi i svijetu.