Saša Hojski: Iz kluba nisu bili do kraja fer, ali vratit ću se

Saša Hojski  jedan je od najtalentiranijih Varaždinskih nogometaša koji je prošao sve mlađe uzraste Varteksove škole nogometa. Dečko  iz Bronxa  koji je  prije dvije godine predstavljen  kao nasljednik legendarnog Miljenka Mumleka, ovog je ljeta kao 21-godišnjak potpisao jednogodišnji ugovor za Lučko .

Scholes kako ga zovu prijatelji, svojim igrama se nije uspio nametnuti varaždinskom treneru Toplaku pa je svoj nogometni put nastavio u novom zagrebačkom prvoligašu Lučkom. No, neigranje nije jedini razlog njegova odlaska.

- Varteks, to jest Varaždin je moja prva ljubav, ali kada 10 mjeseci ne dobiješ plaću nije to baš neka ljubav. Igraš prvu ligu, a nemaš od čega živjeti.  Otišao sam prvenstveno zbog  financija. Nisam  ni bio zadovoljan minutažom koju mi je trener dao iako se iz priprema naslućivalo drugačije. Ne bi ulazio u ono što trener ima s nekim igračima, uglavnom ljudi u klubu nisu bili fer prema meni.

Iako  nije startao u prvom kolu protiv Zadra ni u subotnjoj utakmici na Kantridi, Saša je zadovoljan svoj angažmanom na obje utakmice, ne i minutažom.

- Protiv Zadra sam odigrao dobrih četrdesetak minuta u drugom poluvremenu te  se nadao da ću protiv Rijeke početi od početka. Dobio sam samo desetak minuta, a ono što sam odigrao bilo je solidno. No, potrebna mi je veća minutaža da pokažem kvalitetu koju sam pokazivao  tijekom pripremnih utakmica.

Saša kojem odlazak iz Varaždina nije lako pao, dobro se snašao u novoj sredini.

- Nije mi bilo lako. Ipak su mi tu prijatelji, no trener i novi suigrači  dobro su me prihvatili. Uvjeti su odlični, imamo prelijep stadion koji prima 1500 gledatelja. Problem je taj što na njemu ne možemo igrati domaće utakmice već moramo igrati u Kranjčevićevoj. Praktički smo gosti na domaćem terenu pa nam je potrebno vrijeme za prilagodbu.

Prije godinu dana Varaždin je napustio još jedan talentiran veznjak Luka Jagačić, Sašin prijatelj. Svoju je sreću potražio u Pomorcu iz Kostrene. Luka je odigrao odličnu  sezonu s osam postignutih pogodaka, no nažalost ozljedio se.

- Luka i ja se čujemo redovito. Poslije utakmica prepričavamo jedan drugom dojmove. Kaže da je Pomorac dobra ekipa uglavnom mlađa, s par iskusnijih  igrača. S njim sam  ostao dobar prijatelj, nadam se da će tako ostati. Nažalost, ponovo je ozljedio koljeno i to po četvrti put.  Nema sreće, ali vratiti će se još jači i  bolji.

Od promjene imena kluba sami igrači nisu dobili previše.  Saša podržava bojkot navijača.

- Navijači imaju pravo. Svi koji dođu u Varaždin znaju za Varteks, klub je varaždinski  brend. Ljudi nikada neće govoriti idemo na utakmicu Varaždina nego utakmicu Varteksa. S tom promjenom imena igrači nisu dobili ništa, a Uprava možda nešto.

Saša  je sa dvadeset i jednom  godinom napustio Varaždin. Planovi za karijeru su veliki. U tim planovima najvažniji čimbenik je da nema ozljeda, a koliko poznajemo Sašu, varaždinskog "Skolsa", ne sumnjamo da će se vratiti u matični klub.

- Jednog dana  mislim se  vratiti u matični klub. Tu sam ponikao, napravio prve korake s loptom i bilo bi mi drago vrati se. Prvi klub, prva  ljubav i meni će uvijek ostati najdraži prvi i jedini.