Varaždin za razbojnike 1715. imao čak četiri vješala

Među brojnim trgovcima vinom koji su putovali našim krajem u 18. stoljeću našao se i Simon Clement koji je svoje zanimljive doživljaje bilježio u dnevnik „A Journal of my travels into Lower Hungary, Slavonia, Croatia, Friuli and Sryria in the year 1715.“.

Clement je 17. kolovoza stigao nadomak Ludbrega i odmah je primijetio da je stigao u pravi poljoprivredni i vinorodni kraj. No, bio je iznenađen brojem vješala i nesretnika koji su se pod njima klatili.

- Zapazio sam da je ovdje okolina mnogo bolje obrađena nego u Mađarskoj. Tamo se nikakva živa ograda ne može vidjeti, a ovdje su polja ograđena. Ima dosta sela raspoređenih u ravnici na udaljenosti oko 10 milja od Ludbega, malog gradića u kojem je podignuto oko 100 kuća. Mjesto ima 10 sela pod svojom jurisdikcijom i jedan dvorac (ili još bolje – lijep gospodski stan) koji pripada grofici Štratman (Eleonori Batthyány-Stratmann). Približivši se, ostao sam iznenađen kada ugledah dvoja vješala za takvo malo mjesto, s jednim tijelom, koje je visjelo i još četiri, koja bijahu položena na kotače (kolesa) – zgrozio se taj putopisac nad okrutnošću bivših gospodara ludbreškoga kraja.

Prije nastavka putovanja Clement se odmorio kod mjesnog kapelana koji je vrlo dobro govorio latinski i od njega ubrzo doznaje tko su „nesretnici“.

- Rekao mi je da su pripadali jednoj družini lopova, koja je počinila razbojništva u okolici Ludbrega. Baš je tog dana varoš počela istragu za drugim razbojnicima koji su razbili neke pivnice. Kapelan je kazao kako ti lupeži žive preko ljeta po planinama, ali ih zimi obično hvataju. Ovo mi dade povoda da razmišljam o onome, što mi je kazivano o opasnostima pri putovanju kroz Hrvatsku – zapisao je u svojem žurnalu Clement.

Njegova strahovanja su dobila potvrdu nakon što je proputovao još 15 milja do Varaždina kroz, kako kaže, lijep kraj s dosta vinograda.

- U Varaždinu (Warasdin) su imali potrebu da broj vješala udvostruče. Na jednima je visjelo pet , a na drugima osam lešina pogubljenih zločinaca. Osim toga, dva zločinca su smaknuta na kolima. Varaždin je mali grad od prilike kao Stolni Beograd. Okružen je jakim opkopom i suhim rovom – naglasio je Clement.

Potonja informacija iz njegovog dnevnika svjedoči u prilog tezi našeg povjesničara dr. Rudolfa Horvata da je nakon protjerivanja Turaka iz Slavonije 1691. godine, prestao značaj Varaždina kao utvrđenog grada.

Zato je prestala potreba da se iz dravskog rukava Dravice u opkope napušta voda koja bi neprijatelju onemogućila ili otežala prilaz do gradskih bedema. Clement  je svoje putovanje 18. kolovoza nastavio prema Bjelovaru, a potom i Zagrebu.

Izvor:  Tjednik eVaraždin