Varaždinci ovaj vikend tradicionalno hodočastili u Bistricu

Više od tisu?u Varaždinaca u subotu se uputilo na tradicionalno zavjetno hodo?aš?e varaždinskih župa u Mariju Bistricu. I to 322. puta u povijesti...

Rijeka ljudi na put duga?ak 50-ak kilometara krenula je nakon mise u varaždinskoj Katedrali u 2 ujutro, po ve? dobro poznatoj ruti, kroz Jalkovec, Ledinec, Šrkiljevec, Belu do Podruta. Nakon toga kroz Budinš?inu, Konjš?inu, preko Vinskog vrha do Marije Bistrice. Neki su na put krenuli i biciklima, drugi vlakom, autobusom, automobilom.

Na putu sre?emo i mnoge poznate varaždinske „face“, politi?are, gospodarstvenike, novinare, sportaše...no na ovom putu to uistinu nije bitno. Nisu bitne funkcije, ili tko koliko ima, ve? jedino otvoreno srce i ?vrsta volja.

Na putu i djeca i starci – važna jedino ?vrsta volja

- Važno je da su ljudi spremni na žrtvu. Treba ipak pješa?iti 50 kilometara, ali kada se radi višem cilju, sigurno je mnogo lakše – kazao nam je Ladislav Il?i?.

On sam je prvi puta na varaždinsko hodo?a?e u Mariju Bistricu krenuo kada je imao osam godina, 1979. godine. S njim u društvu bio je i Zvonimir Juranko, koji je prvi puta na Bistricu pješa?io kada je imao samo šest godina.

- Ne baš cijelim putem, jer se dobro sje?am da me tata i nosio dio puta. Od onda do danas sam presko?io nekoliko hodo?aš?a, sje?am se dva tijekom studija i još poneko. Ukupno sam 23 puta pješa?io do Bistrice – rekao nam je Zvonimir.

I na ovom hodo?aš?u bilo je mnogo djece, klinaca, ali i onih starijih. Nema straha, jer tko ne može, uvijek su tu dežurna vozila, koja usko?e i odvedu dio puta ili do kraja.

Od presudne važnosti i „logisti?ari“

Svi hodo?asnici osim duhovne pripreme i snage volje te fizi?ke kondicije i zdravih nogu, trebaju ipak i svoju podršku u logistici. Na put su rijeke hod?asnika krenule „oboružane“ hranom i pi?em, jer naporan put troši organizam. Na odmorištima se vade klipi?i, sendvi?i, kola?i, sokovi, voda.

A malotko danas nema i podršku u automobilima. Jedan od zaduženih logisti?ara bio je i Mario Bek, koji u kombiju, vozio najmanje 50-ak ruksaka.

- Ve? devetu godinu sam s kombijem pratnja hodo?asnicima. Ono što primije?ujem, svake godine je sve više automobila – kazao nam je Mario.

Negdje oko Budinš?ine, sre?emo i poznatog varaždinskog novinara Ivana Njegovca.

- Ovo mi je šesto hod?aš?e. Sve je zapo?elo poput vas, krenuo sam prve godine poslom, dopalo mi se i odlu?io sam i?i svake godine.

Za pomo?, koristi i „botu“, i to ne bilo kakvu, ve? istu onu koju je koristio i prije šest godina.

- To su posve?ene 'bote', pa je lakše, ha, – rekao nam je Njegovec, koji je sa svojim društvom odlu?io i malo odmoriti na predvi?enom punktu. Odmah su na stol izva?eni klipi?i, pope?ci, ali prava nagrada tek je treba uslijediti.

- Za sat – dva je i odojak, jedva ?ekam, nakon toga mogel bum i odleteti do Bistrice – rekao nam je popularni „Njega?“.

Kao pomo? na putu i vitamini

Do njih se „utaborila“ nešto mla?a ekipa, Predrag ?osi?, Dražen Cesar, sa društvom. Upravo Dražen, bankar iz Varaždina i trener košarkašica Vindija, prvi je od ekipe isprobao kako je hodo?astiti.

- Krenuo sam prije 10 godina, nakon ?ega sam redovan. Naporno je, mora se priznati, ali uz snažnu volju, nema toga što se ne može svladati – kazao je Dražen.

Na njega se nadovezao nešto „friškiji“ hodo?asnik ?osi?

- Kad sam videl da Cesar ide, rekel sam da moram i?i i ja – kazao je ?osi?.

Na odmorištu kod Budinš?ine, uslijedila je i promjena odje?e, obu?e, osvježavanje i pudranje nogu, sve kako bi se izdržao naporan put. Spremni su bili i vitamini, za rekuperaciju. U njihovoj ekipi, „novajlija-hodo?asnik“ bio je i Tomica Ili?.

-Danas sam prvi put na ovom hodo?aš?u, a nije mi žao, stvarno je prekrasan doživljaj. Evo ve? samo prošli više od pola puta, vjerujem da ?e sve od kraja pro?i u redu. – kazao je Ili?.

Ulovili smo ih i na Mariji Bistrici, gdje je prvo po dolasku, bilo hla?enje nogu u fontanici.

Nakon velikih napora - procesija do svetišta Majke Božje Bistri?ke

Na putu je bilo sigurno preko tisu?u hodo?asnika, a kolona se rastegnula i 20 kilometara. Nakon desetak sati, prva skupina hodo?asnika stigla je i do Marije Bistrice.

?ak i oni koji možda nisu na put krenuli iz isklju?ivo duhovno-vjerskih razloga, ve? iz možda sportskih ili nekih drugih ciljeva, po dolasku u marijansko svetište, ne propuštaju pro?i u procesiji od Vinskog vrha do svetišta Majke Božje Bistri?ke.

Ovakva žrtva, uloženi napor, svakako je iskustvo koje pro?iš?ava te oja?ava tijelo i duh.

Mnogi su i ostali duže u Mariji Bistrici, poslušali i misu na otvorenom, ve?ernju procesiju na Kalvariji, prespavali te se tek nakon nedjeljne zavjetne mise, vratili u Varaždin.