Zbog mrtvog grofa seljačka buna u Visokom

U Varaždinu je krajem 19. stoljeća djelovalo pogrebno poduzeće braće Goger, čiji su zaposlenici radi praznovjerja koje je bilo itekako prisutno kod ruralnog stanovništva, ponekad doživljavali nemile scene.

Prava "seljačka buna" zaposlenike spomenute tvrtke dočekala je prije 106. godina u Visokom. Naime, poduzeće braće Goger 1907. godine dobilo je dozvolu da može s tamošnjeg groblja ekshumirati i potom prevesti zemne ostatke grofa Ditricha Merveldta u Varaždin. Riječ je o aristokratu koji je kratko vrijeme prije smrti 1897. godine svoje dobro Čanjevo prodao nekom barunu Hahnsteinu.

Kada su 3. svibnja 1907. godine prispjeli Gogerovi radnici u Visoko da obave spomenuti posao i kada je tamošnje pučanstvo saznalo o čemu se radi, počelo se je sa svih strana vikati "hura"! Nakon toga, Visočani naoružani kolcima i raznim alatkama hrle na groblje. Srećom po radnike, ekshumacija još nije službeno počela pa su općinski bilježnik Bukal, mjesni župnik Josip pl. Hadrović i kapelan Ivan Lovreček po dolasku na groblje uspjeli umiriti bundžije. Okupljeni narod odbacio je kolje i uputio se kućama.

No, mir je potrajao sve dok se oko 18 sati 3. svibnja 1907. godine na groblju nije pojavio kraljevski kotarski liječnik dr. Vilim Tausig s dva oružnika. Čim su potonji počeli "uredovati", naoružani Visočani su ponovno uz povike pohrlili na groblje da otjeraju neželjene došljake. Stvar je dodatno zakomplicirana kada su crkvena zvona oglasila opasnost od požara!

Na groblju je nastao nezapamćen metež, a narod došljacima jasno daje do znanja kako mrtvo grofovo truplo neće biti premješteno, jer će u protivnom tuča uništiti Visočanima svu ljetinu.

- Župnik je za tijelo pokojnika primio 3.000 forinti! Udrimo po njima, sve ih poubijajmo … - samo su neke od prijetnji kojima je narod obasipao Gogerove zaposlenike i domaćeg župnika.

Situacija je bila sve opasnija, ali su na kraju bilježnik i kapelan teškom mukom ipak umirili Visočane pa je i ekshumacija uspješno obavljena, bez krvoprolića.

Inače, grof Merveldt bio je oženjen s Marijom rođ. Kamprath iz Varaždina. Imali su sina Augusta, a u braku su rođene i tri kćerke – Paula, Huberta i Matilda. Potonja grofica živjela je do smrti 1941. godine u Kolodvorskoj ulici.

Tekst je prenesen iz Varaždinskog tjednika od 14. listopada.