IVAN OBADIĆ: "Za Grad i njegove interese"

Dr.sc. Ivan Obadić oglasio se demantijem na članak objavljen 6.6.2019. godine pod naslovom "Vlado Sevšek: 'Izravna pogodba moguća je i potrebna kad Grad ima poseban interes', dostupan na sljedećem linku, a u kojem se spominje njegovo ime.

Reakcija dr.sc. Ivana Obadića:

Za Grad i njegove interese

Dok me proziva za pristranost, odvjetnik Sevšek istupa kao vijećnik, prešućujući pri tom da je punomoćnik T&H Investa

U trenutku kada sam odlučio reagirati i upozoriti javnost na sukob interesa gradonačelnika Ivana Čehoka bio sam svjestan da ću se izložiti napadu gradonačelnika i njegovih suradnika. U nedostatku argumenata, odlučili su osporiti moju stručnost navodeći da sam povjesničar. Istina, diplomirao sam nastavni i nenastavni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (profesor povijesti i diplomirani povjesničar), ali sam uz to završio i pravni studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu (diplomirani pravnik), a stekao sam i dva magisterija: jedan na London School of Economics and Political Science (LSE), a drugi na European University Institute (EUI) na kojemu sam također i doktorirao.

Zavaravanje javnosti

Usprkos ovome, klubu mojih osporavatelja priključio se i gospodin Sevšek, tvrdeći da sam promašio „ceo fudbal“ u vezi spornog prijedloga nagodbe. Međutim, nisam ja, nego je upravo odvjetnik Sevšek.

Očekivati detaljnu analizu složenog pravnog spora u medijima je, u najmanju ruku, neozbiljno. Stoga sam u svojem istupu naveo tek osnovne činjenice o kaznenom i parničnom postupku, koji se vode glede Ugovora o kupoprodaji i zamjeni nekretnina iz 2009. godine sklopljenog između Grada i T&H Investa (tada T7 VIS) kako bi istaknuo da se gradonačelnik nalazi u eklatantnom sukobu interesa. Umjesto da se izuzme iz rješavanja ovog spora, gradonačelnik je postupio suprotno. Štoviše, prije sjednice Gradskog vijeća zavaravao je javnost o bitnim aspektima nagodbe. Tako je tvrdio kako će Grad ovom nagodbom dobiti zemljište čija vrijednost prelazi iznos za koji USKOK tvrdi da je oštećen Grad, što jednostavno nije istina. Isticao je dugotrajnost sudskog postupka, ali nije spomenuo kako je u zadnje dvije godine odgodio sva ročišta, koja je zakazao sud. Naglašavao je da građanska parnica nije nikako ovisna o kaznenom postupku, što ne stoji jer je nepravomoćnom kaznenom presudom pravna pozicija Grada u ovom sporu dodatno ojačana.

Zbog svega toga sam istaknuo da navedene okolnosti izazivaju opravdanu sumnju čije interese zastupa gradonačelnik kada pravne argumente koji idu u korist Gradu ignorira i kada tvrdi da će Gradu ovom nagodbom biti nadoknađena šteta utvrđena u kaznenom postupku protiv gradonačelnika, iako to očigledno nije slučaj.

Nagodba je poželjna, ali…

Odvjetnik Sevšek ističe prednosti rješavanja sudskih sporova nagodbom i zaključuje da je moj stav da je nagodba bespotrebna. Ovo je potpuno promašen zaključak jer slažem se da nagodba može predstavljati dobar izlaz za Grad iz ovih sporova, odnosno da bi se time zaustavili dugotrajni i skupi sudski postupci te omogućilo rješavanje drugih važnih pitanja za grad, pod uvjetom da je nagodba uistinu korisna za grad.
Međutim, s obzirom na gradonačelnikov sukob interesa u nizu sporova koji vodi Grad, sklapanje bilo kakvih nagodbi u ovim sporovima pretpostavljalo bi za početak potpunu transparentnost i informiranost javnosti, a pogotovo gradskih vijećnika glede svih bitnih elemenata predloženih nagodbi. Uz to, gradonačelnik bi se trebao zbog sukoba interesa izuzeti iz svih poslova vezanih za ove nagodbe. Nažalost, ovo nije bio slučaj oko ove nagodbe, od činjenice kako gradski vijećnici nisu bili upoznati sa time da se vode pregovori, da je opsežan materijal dostavljen vijećnicima i javnosti prekasno da bi se mogao proučiti, te do činjenice da je sam gradonačelnik svojim netočnim izjavama otvorio sumnju oko cijele nagodbe.

Smatram kako je ovo nedopustiva i uistinu skandalozna situacija, a posebno činjenica što se od vijećnika očekuje da donesu odluku o jednom kompleksnom i izuzetno bitnom pitanju za Grad, a da im pri tom nisu dostavljena pravna mišljenja gradskih odvjetnika u pogledu pravnog položaja grada u parničnom sporu te o svim pravnim konzekvencama te pravnim rizicima vezanima za odluku koja se Gradskom vijeću predlaže, te također i u pogledu odnosa parničnog i kaznenog postupka za koji je donesena nepravomoćna presuda.

Iz tog razloga pozdravljam stav predsjednika Gradskog vijeća gospodina Damira Habijana da vijećnici moraju prije donošenja odluka vezanih za nagodbu glede ovog ugovora, kao i cjelokupnog problema baliranog otpada dobiti potpune informacije o stanju razgovora, pregovora i postupaka u tijeku te prijedloga njihovog rješavanja. Do sada, nažalost, to nije bio slučaj.

Parnični spor o ništetnosti

Što se tiče sudskog spora o ništetnosti ugovora, istaknuo sam da grad temelji svoju tužbu na tri pravne osnove. Prvo, da je ugovor sklopljen suprotno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje da jedinice lokalne samouprave mogu nekretninama u svojem vlasništvu raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni. Drugo, da je ugovor sklopljen nakon raspisivanja izbora što je protivno Zakonu o postupku primopredaje vlasti i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da gradonačelnici od dana raspisivanja redovnih izbora ne smiju zaključivati ugovore značajnije vrijednosti i da smiju obavljati samo poslove koji su neophodni za redovito i nesmetano funkcioniranje grada. Treće, da je ugovor ništetan jer Zakon o obveznim odnosima propisuje da je ništetan ugovor koji je protivan moralu društva te ugovor kod kojeg je nedopuštena pobuda utjecala na odluku jednog suugovaratelja da sklopi ugovor, a druga je strana to znala. Nepravomoćna osuđujuća kaznena presuda protiv potpisnika ugovora potvrđuje nemoralnost kod sklapanja ugovora (ali sve dok ne postane pravomoćna sud o ovoj okolnosti odlučuje prema načelu slobodne ocjene dokaza).

Valja napomenuti kako nije potrebno da se na sudu dokažu sve tri pravne osnove kako bi se utvrdila ništetnost, već je dovoljno da se utvrdi valjanost samo jedne pravne osnove kako bi se ugovor poništio. Odvjetnik Sevšek se je u svojoj reakciji osvrnuo samo na prvu pravnu osnovu na temelju koje Grad tvrdi da je ugovor ništetan (i to samo na dio koji se odnosi na obvezu raspisivanja javnog natječaja), dok se uopće nije osvrnuo na ostale pravne temelje na kojima grad temelji svoju tužbu. Međutim, upravo ova rasprava potvrđuje moje stajalište. Umjesto da su gradskim vijećnicima dostavljena pravna mišljenja gradskih odvjetnika, koji imaju potpuni uvid u ovaj predmet i koja bi trebala biti znatno detaljnija od jednog medijskog istupa u kojemu sam mogao istaknuti samo neke argumente vezano za jedan opsežan sudski spor, oni su prisiljeni upoznavati se s bitnim činjenicama važnima za donošenje odluke preko medija.

Dodatno bi želio istaknuti kako je neslaganje pravnika u pogledu pravnih tema i pitanja uobičajena, pa čak i poželjna pojava, međutim, ovakvo javno podcjenjivanje i iznošenje neistina s ciljem moje diskreditacije kojemu smo svjedočili prethodnih dana je ispod svake razine. Također, pokušaj moje diskreditacije činjenicom što sam bio član SDP-a (ali više nisam), i jer sam nestranački član stručnog Savjeta, smatram potpuno deplasiranim. Ali kao što sam istaknuo na početku, u nedostatku argumenata sadašnja gradska vlast napada ad hominem, malicioznim, klevetničkim i neistinitim navodima.

Odvjetnik Sevšek nije vjerodostojan

Odvjetnik Sevšek ističe kako navijam za jednu stranu jer sam nestranački član Savjeta SDP-a grada Varaždina. Istina je kako jesam pristran i kako navijam za interese grada i ovo je isključivi razlog zašto sam se odlučio javno reagirati. Ali dok mene proziva za pristranost, odvjetnik Sevšek istupa kao gradski vijećnik, prešućujući pri tom činjenicu kako je punomoćnik T&H Invest u ovom parničnom sporu (što je javnost tek sada saznala) te da je branio gradonačelnika u spomenutom kaznenom postupku.

Ovime je izgubio svaki kredibilitet i vjerodostojnost da dalje komentira ovu nagodbu kao nepristrani arbitar kao što se prikazivao jer je vjernost stranci osnovna dužnost odvjetnika, te je ona važnija od interesa odvjetnika i kolegijalnih obzira. Smatram kako ova okolnost u potpunosti diskvalificira odvjetnika Sevšeka da u budućnosti istupa na ovaj način, jer je njegova dužnost prije svega da štiti interese svoje stranke, a u ovom slučaju to nije Grad, već tvrtka sa kojom je Grad u sudskom sporu.