Dejan Mezga: Želim i kao prvotimac Hajduka – titulu

Nakon punih sedam godina u najtrofejnijem slovenskom klubu NK Mariboru, Dejan Mezga s identičnim je ambicijama započeo i dvogodišnji staž u velikanu iz Splita – HNK Hajduku.

Dejan Mezga u ponedjeljak je dogovorio transfer, u utorak je predstavljen medijima i navijačima, a u srijedu je navečer odradio i prvi trening u novom dresu, dresu splitskog Hajduka. Nakon sedam godina u ljubičastom, Mezga je kao po onoj Joleovoj „Nosi mi se bijela boja“ odbio sve europske ponude (kojih je bilo i prošlog, a pogotovo ovog ljeta) i iz redova višestrukog prvaka Slovenije, s kojim je protekle sezone doživio i europsko proljeće u Europa ligi, preselio u redove Hajduka. Kojem titule posljednjih godina baš i nisu bile „pod normalno“. Zašto Hajduk?

- Hajduk je oduvijek bio i uvijek će biti veliki klub i kad je stigao poziv iz Splita, nisam ni sekunde razmišljao – govori 29-godišnji Čakovčan čijoj je odluci, ne treba sumnjati, zasigurno veliki obol dala i činjenica da se u hrvatskom klupskom nogometu nije stigao pokazati i dokazati. Mezga je naime, za one slabije upućene, kao još jedan produkt tada sjajne Varteksove škole nogometa (kadetski i juniorski staž proveo u Varaždinu), na hrvatskom tlu igrao samo Drugu HNL, u dresu Čakovca. Da bi ga u dresu čakovečkih crvenih - kao tada 22-godišnjeg veznjaka velikog potencijala – prepoznao Marijan Pušnik, ondašnji trener NK Maribora. Mezga je preselio u Sloveniju, postao jednim od zaštitnih znakova pa i legendi mariborskoga kluba, s „Vijoličastima“ je sudjelovao u brojnim domaćim i europskim uspjesima, igrao Ligu prvaka i Europa ligu, osvojio pet naslova prvaka Slovenije i tri titule pobjednika slovenskoga kupa.

- Cilj u Hajduku? Biti jednako uspješan, dokazati se i igrati kontinuirano u prvoj momčadi i kao takav, prvotimac, također s Hajdukom loviti titule. I uspjehe na europskoj sceni.

Mezga nikad nije pričao puno, daleko je više „govorio“ na terenu. Ne čudi stoga da je već 2009. godine, dakle samo dvije godine po dolasku u Maribor, navijače osvojio do te mjere da je osvojio etabliranu nagradu „Vijoličasti bojevnik“, pandan nama poznatijem – „Hajdučkom srcu“. Evo mu prilike i za taj trofej, može li osvojiti i Torcidu?

- Neću ništa prognozirati, ja ću sigurno dati sve od sebe. Prvi su dojmovi odlični, svi su u klubu i oko kluba zaista vrlo korektni, sada je sve na meni. Da se nametnem treneru Tudoru, izborim mjesto u momčadi, a onda, vjerujem, neće izostati ni navijačka podrška.

U Mariboru je Mezga bio sedam godina, upoznao najbolji slovenski klub u dušu, može li ga usporediti s Hajdukom? Što je bolje, što je možda lošije, ima li razlike u radu i samom pristupu?

- Teško je već sad donositi bilo kakve zaključke, odradio sam tek jedan trening s prvom momčadi. Ono što je vidljivo iz aviona, Hajduk je veliki klub. U svakom smislu. I zato sam zaista presretan što sam ovdje – zaključio je nogometaš koji je iz Čakovca preko Varaždina i opet Čakovca pa Maribora, sve u krugu od 70-ak kilometara, prvi puta „zakoračio“ stotinama kilometara južnije, u drugo i drugačije podneblje. Nešto je ipak slično, i dosad je igrao na stadionu u obliku školjke, sada je eto mariborski Ljudski vrt zamijenio pravom, originalnom školjkom – Poljudom.