Fran Zorman: "Ljepše mi je kada asistiram, jer dva igrača se više vesele nego jedan"

U izboru za Najgol 1. ŽNL ŽNS Varaždin za sezonu 2020/21. čak 40 posto glasova naših čitatelja izjasnili su se da je gol Frana Zormana najljepši. Riječ je o golu koji je postigao u 12. kolu u 11. minuti susreta  Mladost (VŽ) – Sloboda (T), za početno vodstvo svoje ekipe od 1:0.

Fran Zorman i dalje je igrač NK Mladost Varaždin, a mi smo provjerili tko je postigao tako lijepi gol u kojeg su se zaljubiti naši čitatelji. Franova ljubav prema nogometu i treniranju započela je 1998. godine kada su se na Slobodi oformili Vindići.

- Bio sam prva generacija, a vodio me trener Oskoruš. Do 2. ili 3. razred OŠ bio sam tamo, a kad je bila selekcija na turniru u Graberju ekipa je osvojila 1. Mjesto, a ja sam prešao u Varteks. Tamo je trener bio Poljanec i to je trajalo tri mjeseca a onda je za trenera došao Toplak. Onda me on vodio oko šest godina, do kraja treniranja u Varteksu. A, onda sam se ipak odlučio za školu, upisao sam Gimnaziju i morao sam odlučiti ili dva treninga dnevno ili škola. Mislio sam „A što ako mi se nešto dogodi, koljeno ili neka druga ozljeda, gdje sam onda“, tako da sam se posvetio školi i opet krenuo na Slobodu, a s obzirom da sam s Banfice bilo mi je blizu. I tu negdje sam ponovo sreo trenera Oskoruša, koji je bio trener u Mladosti u Biškupcu i pozvao me. To je bilo sezonu ili dvije nakon što je klub osvojio Kup. Oskoruš mi je najbolji trener i s ljudske strane i sve drugo, a pogotovo je odličan u radu s djecom.Tako sam s oko 16 godina iz kadeta ušao u prvu momčad. Tu sam se šaltao prva momčad i juniori, a s 18 godina sam ful u prvoj momčadi. Međutim, tada je došlo vrijeme za faks i otišao sam u Rijeku na studij. Tu je nastao problem, u početku sam dolazio doma dva, tri tjedna ali kada sam se uhodao počeo sam dolaziti svaki tjedan. Tako sam i sada s 28 godina još uvijek u Mladosti. Ekipa je super, dečki su super i baš mi je drago što smo klapa.

Kad smo već kod škole i fakulteta koji je usmjerio vašu nogometnu karijeru prema ekipi iz Biškupca, što ste studirali?

- U Rijeci sam tako završio Elektrotehnički fakultet i to mi je bio prioritet. Zaposlen sam, i to sam dobio posao u Varaždinu odmah nakon faksa, u firmi IC artprojekt. Bavimo se projektiranjem i nadzorom u područjima elektrotehnike i strojarstva, vode i odvodnje te arhitekture.  Nogomet mi nije samo razbribriga, jer nogomet volim više od svega. Na kraju krajeva to je i ispušni ventil na kraju radnog dana i stresa na poslu. Cijelo vrijeme sjedim za kompjuterom, pa mi baš dobro dođe, a i nemrem bez nogometa. Ne kaže se bez veze najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Vezani ste za svoju ekipu u Biškupcu, a kako bi prokomentirali prošlu sezonu koju ste završili na nezahvalnom predposlijednjem mjestu prvenstvene ljestvice?

- Za prošlu sezonu ne bi mogao reći da je baš bila dobra, ali glavni razlog je mislim to što su se dogodile neke promjene u klubu, za koje svi mislimo da su dugoročno dobre, ali kratkoročno ne. Na kraju je ipak ispalo dobro i ostali smo u 1. ŽNL, a sad mislim da će biti sve bolje. Došlo nam je pet, šest novih igrača i to dva, tri koja mogu biti velika pojačanja. Vrlo lako bi se mogla ostvariti naša želja, da budemo „zlatna“ sredina. Nama je tako bitno da smo tu i da igrano 1. ŽNL. Što se promjena tiče došao je i novi trener, mladi trener Sedlar. Dečki su ga super prihvatili, ima moderne metode, a još je tu iz Biškupca. Prošao je okolne klubove, ali se uvijek rado vratio u Mladost. Ne bi da se borimo za ostanak, ali ipak se ne možemo se uspoređivati s Tuhovcem ili Obrešom jer oni više ulažu u klub i imaju bolje zaleđe od općina. Što se nas tiče mislim da možemo, dečki igraju sa srcem i to je najbitnije. Zato i ostajem tu jer smo sami sebi najveća podrška, nema jala, nema ničega lošeg.

Kad smo već kod planova za narednu sezonu, opiši nam koju poziciju igraš i što ćete sve promijeniti na bolje kako ne bi bili pri dnu prvenstvene ljestvice? 

- Pozicija mi je u vezi, srednji vezni ili polušpica ovisno kako u kojem trenutku trebam. Prošle godine mislim da je bilo osam golova i tri ili četiri sezone sam najbolji strijelac kluba i to s pozicije veznog igrača. Nadam se da će tako biti i dalje, ali došla su nam pojačanja u špici i ja bi radije da oni budu ti koji daju golove. Stvarno su nam falile špice, a sada imamo i jednog mladog dečka koji je stvarno odličan. Nadam se da neće čuti da se ne umisli, šalim se. On će nam biti glavna špica, ali pojačanja su došla isto tu negdje. Meni to nije problem, meni je ljepše kad asistiram nego da sam zabijem gol, jer dva igrača se više vesele nego jedan. To mi je puno veći gušt nego dok sam dam gol.