"Sportska srijeda" Nenada Kovačića: Dabrovi se vraćaju na Dravu

Varaždinska dvorana uz Dravu otvorena je prije malo više od 5,5 godina, povod je bio Svjetsko prvenstvo u rukometu, kojem je i Varaždin bio domaćin. Tad je prvi i zadnji puta jedan sportski događaj tu dvoranu i napunio. Može li to ponovno rukomet?

Kažu stari Varaždinci da su u svojim mladim danima, pa čak bolje rečeno djetinjstvu, viđali u dravskim rukavcima starog toka Drave dabrove, te vrijedne i umiljate životinje koje su znale narasti od prosječnih 20 do čak 40 centimetara veličine, a one najveće težiti i do 16-17 kilograma. Dabrova doduše već desetljećima nema niti blizu, ova je rijetka životinjska vrsta blizu svojeg izumiranja čak i u pradomovini (Sjeverna Amerika) ponajviše zbog cijenjenoga krzna, tako da ne čudi da je u mnogim zemljama svijeta zaštićena vrsta. I u Hrvatskoj je lov na dabrove strogo zabranjen cijele godine, kazna za ulov iznosi 45.000 kuna.

Priča o dabrovima na Dravi s jedne strane, a s druge strane činjenica da su u životinjskom svijetu poznati kao „arhitekti“ i velike radilice, bile su glavni motiv prvim ljudima Gradskog rukometnoga kluba Varaždin da prošle godine, kad su započinjali priču o velikom „come-backu“ varaždinskog klupskog rukometa, upravo dabra izaberu za klupsku maskotu i dominantan lik klupskoga grba. Kao i da osmisle slogan - „Dabrovi se vraćaju na Dravu“.

Danas, godinu dana kasnije, ta priča poprima i realne obrise. U subotu će u 19 sati biti odigrana prva europska klupska utakmica u novoj sportskoj dvorani uz Dravu, utakmica Kupa EHF-a u kojoj će istrčati GRK Varaždin 1930 i RK Dubrava (Zagreb). Klupski slogan „Dabrovi se vraćaju na Dravu“ obistinit će se dvostruko. Prvo, zaista se vraćaju varaždinski rukometaši nakon dugačke natjecateljske pauze (posljednju službenu utakmicu GRK Varaždin odigrao je u svojoj dvorani još 31. svibnja, dakle prije više od tri mjeseca). A drugo, vraćaju se i u kontekstu željenog „come-backa“ varaždinskoga klupskog rukometa – nakon što su polučili povijesni uspjeh u svojoj premijernoj natjecateljskoj sezoni (treći u prvenstvu, treći u kupu, plasman u Europu), Dabrovi su savršeno otvorili i aktualnu sezonu, s dvije vrijedne pobjede na dva neugodna gostovanja, u Kupu EHF-a protiv finalista Kupa i četvrte momčadi u Ligi (Dubrava) pa onda i kod jedine momčadi koja ih je prošle sezone u prvom dijelu Premijer lige pobijedila (Marina Kaštela).

Dvorana uz Dravu zadnjih je mjeseci, pa zapravo već i godina, najčešće tema razgovora u negativnom kontekstu. U smislu koliko je koštala, treba li nam takva dvorana, je li trebala biti građena tamo gdje jest, uz Dravu. Događaj otvaranja te dvorane odmah od milja nazvane Arenom, Svjetsko prvenstvo u rukometu početkom 2009. godine, zapravo je jedan od rijetkih događaja koji su je obilježili pozitivno. I ujedno jedini (sportski) događaj koji je tribine iste i napunio. Danas, pet i pol godina kasnije, opet rukomet ima veliku priliku reći „DA, trebali smo ovu dvoranu“. Sport čija je Varaždin kolijevka ima šansu. Baš kao što i Dabrovi, kojima je dom upravo ta dvorana, imaju prilike reći – definitivno smo se vratili. Na Dravu.

Ostalo je samo pitati – hoće li ih doći pogledati i Varaždinci? Kako oni stariji iz uvoda, koji se s nostalgijom prisjećaju djetinjstva i dabrova s kojima su se družili na Dravi, tako i ovi generacijama mlađi, koji imaju prilike vidjeti Dabrove u novom ruhu, moderne, ali jednako marljive - „arhitekte“ sjajnih rezultata. Ako je suditi po nekim velikim rukometnim utakmicama prošle sezone (Nexe 1.700 gledatelja, CO Zagreb 1.850 gledatelja), ovo je prekrasna prilika. Tu je dugački post od pravog rukometa, tu je rezultat kao mamac uslijed odličnog otvaranja sezone, tu je i popratni spektakl kojeg pripremaju klupski operatvci. Subota navečer, mirisna rujanska. I prilika za Dabrove, prilika za Arenu uz Dravu, da ruku pod ruku ispričaju neku novu, lijepu, toplu priču. Priču o povratku.