"Sportska srijeda" Nenada Kovačića: Peti studeni – dan koji se pamti

Na današnji dan prije točno 16 godina NK Varteks je odigrao najveću nogometnu utakmicu u povijesti, u spektakularnom ambijentu pred 6.000 gledatelja „krojači“ su s dva velika rezultatska preokreta pobijedili 4:2 nizozemski Heerenveen i izborili najveći uspjeh u povijesti kluba - četvrtfinale Kupa pobjednika kupova.

Kolumna „Sportska srijeda“ kao da se polako pretvara u – odu prošlosti, slavnoj varaždinskoj nogometnoj povijesti. Nakon što se prošli tjedan poklopilo da baš na dan objave moje kolumne NK Varaždin zaigra u osmini finala Hrvatskoga nogometnoga kupa nakon pune tri godine i to kod Zadra čiji je trener legendarni Ćiro Blažević, danas je opet jedna velika, zapravo još puno, puno veća obljetnica. Na današnji dan NK Varteks je proslavio varaždinski nogomet za sva vremena, na današnji dan prije 16 godina – dakle 5. studenog 1998. godine – Varteks je u spektakularnom ambijentu pred 6.000 gledatelja s dva velika rezultatska preokreta pobijedio 4:2 nizozemski Heerenveen i izborio najveći uspjeh u povijesti kluba - četvrtfinale Kupa pobjednika kupova.

Mogao bih se sada opet na ovim stupcima „rasplakati“ nad nogometnom današnjicom Varaždina i „jecati“ za nekim dobrim, starim vremenima, međutim danas sam umjesto teške patetike jednostavno odlučio podsjetiti na taj 5.11.1998., ispričati još jednom tu lijepu, najljepšu varaždinsku nogometnu priču. O njoj sam pisao prošle godine u našem Tjedniku, u rubrici „Iz sportskog albuma“, ta je reportaža na dvije stranica izazvala zaista brojne reakcije pa da ne duljim – eto izvatka iz nogometne bajke koja se nije dogodila u srijedu već u četvrtak prije 16 godina, ali koja u srcima varaždinskih nogometnih zaljubljenika i danas, desetljeće i pol kasnije, budi najveće, najdublje emocije...

Kako je uopće došlo do tog, velikog četvrtka?

Varteks je tu zlatnu europsku sezonu otvorio u susjednoj Sloveniji. U Velenju je s minimalnih 1:0 pobijedio Rudar (zabio je Paul Matas u 90. minuti, nakon što je sedam minuta ranije zamijenio Karića). U uzvratu je bilo također 1:0 za Varteks, Faik Kamberović bio je strijelac jedinog VŽ-pogotka, već u 7. minuti utakmice. I onda su kuglice u Ženevi „rekle“ – Heerenveen, prva u gostima!
- Dobro je, idemo na zapad – bio je nakon ždrijeba prvi komentar legendarnog predsjednika Varteksa Anđelka Herjavca, koji o Heerenveenu nije znao puno, ali je u svojem „luđački“ pozitivnom stilu najavio.
- Svi su moji u klubu htjeli austrijski Ried, ja sam zadovoljan da smo izbjegli Lazio, Chelsea i Bragu. Heerenveen ćemo proći, uzvrat je 5. studenog u Varaždinu, taman da se martinjsko slavlje fino zalije Varteksovim uspjehom!

Mumlekov eurogol u Heerenveenu za „paljenje“ atmosfere

I tako se 22. listopada gostovalo u Nizozemskoj. Osobno sam bio u navijačkom autobusu koji je prethodnog dana, u 16 sati, krenuo iz Varaždina, a koju minutu iza podneva na dan utakmice konačno „sletio“ u Heerenveen. Bilo nas je 50-ak i baš nitko nije osjećao ni mrvicu umora od 20-satnog putovanja. Krenulo se u razgled grada, „naoružani“ navijačkim rekvizitima. Problemi s protivničkim navijačima? Nepoznat pojam, upravo suprotno – Nizozemci su se pokazali pravim domaćinima, poveli nas po najboljim mjestima u gradu, čak i inzistirali da se fotografiramo s njihovim djevojkama, mi u Varteksovim, one u Heerenveenovim dresovima. Pomalo nezamislivo za današnju navijačku scenu, zar ne? Sama utakmica fantastična, prava europska. Heerenveen je dominirao na terenu, a nakon prvog poluvremena bez pogodaka, u 57. minuti je i poveo. Madunović je pogriješio, htio izbiti loptu a zapravo idealno dao za Denisa de Nooijera, koji je s 12-13 metara naciljao i pogodio Solomunovu mrežu. Međutim, samo šest minuta kasnije – 1:1! Na 18 metara od gola vratara Vonka dosuđen je slobodan udarac, Mumlek je uzeo stvar u svoje ruke i noge, u prepoznatljivom stilu prebacio živi zid i pogodio pod prečku za veliko oduševljenje malobrojnih Varaždinaca u srcu Nizozemske.
U 80. minuti imao je Varteks i matnu situaciju za pobjedu, Sabolčki je promašio veliku priliku, a na isteku utakmice pogodili su domaćini. S više od 25 metara Johan Hansma je opalio i pogodio lijevi gornji kut gola Solomuna. Na kraju ipak 2:1, ali s velikim golom nade u režiji Miljenka Mumleka.

Došao je i taj dan, u gradu ludilo...

Došao je i taj četvrtak uzvrata, 5. studenog 1998. godine. Mediji su najavljivali „utakmicu kakvu Varteks u svojoj povijesti još nije igrao“, u središnjem sportskom listu – Sportskim novostima – na naslovnici je vrištao naslov „Nizozemci na dlanu, euro-proljeće na horizontu“. I u gradu se osjećao miris velikog sportskog događaja, navijači su Nizozemcima uzvratili gostoprimstvo, bez i najmanjeg incidenta, uz hektolitre piva, pjesmu i radost sporta, onako kako bi to i trebalo biti. Igralo se rano, već u 13:30 sati, Varteksov stadion naime tada još nije imao reflektore (stigli su koji mjesec kasnije, uoči Mallorce).

Tuš Radovana Samardžića

Počela je i utakmica i počela je odmah – šokantno! U 18. minuti Mužek je izgubio jednu loptu na 30 metara od svojega gola, De Visser je probio desnu stranu, a Radoslav Samardžić, srpski internacionalac koji je preko Radničkog iz Niša i novosadske Vojvodine stigao do nizozemske lige, progurao je loptu ispod vratara Solomuna. Hladan tuš za 6.000 okupljenih gledatelja, velika radost za malobrojne navijače kluba s cvjetovima lopoča. Varteks je pokušavao izjednačiti, Karić je u 25. minuti imao lijepu priliku, ali je pao u kaznenom prostoru i dobio žuti karton za simuliranje, koju minutu kasnije pokušao je i glavom nakon ubačaja Ivankovića, Vonk je obranio. Probao je nešto kasnije i sam Ivanković, pucao je preko gola.

Besek zamijenio - sebe

Dražen Besek bio je te jeseni igrač-trener u Varteksu i tri minute prije odmora odlučio je napraviti izmjenu. Zamijenio je – sebe, uveo Belog. Odlučivši da ostane potpuno koncentriran samo na jednu zadaću – vođenja momčadi.
- Nije bilo samo to, osjećao sam bol u nozi i bojao sam se da pogreškom ne riskiram novi primljeni pogodak. Kruno Beli je sjajno odradio taj posao – govorio je kasnije trener-igrač Varteksa Besek.

Ludih sat vremena

Veliki preokret počeo je tek nakon točno poluvremena i pol, u 67. minuti. Tipični ljevak Hrman s netipične je desne strane centrirao u srce kaznenog prostora Heerenveena, a jednako netipično – udarcem glavom – Mumlek je taj ubačaj pospremio u mrežu i to s nekih 12-13 metara. Totalna euforija na tribinama Varteksovog stadiona, ostalo je nešto više od 20 minuta za uloviti produžetke, a to je značilo – apsolutni juriš!
Probao je glavom Balajić, onda su kombinirali i Mužek i Kamberović – koji je ušao u igru baš uoči izjednačenja, u 59. minuti. I osam minuta prije isteka 90. minute zaista – 2:1! Mužek je inicirao akciju za vodstvo, iskupivši se tako za pogrešku iz uvoda utakmice, opalio sa 17-18 metara i pogodio prečku, odbijenu loptu Karić je prebacio preko vratara Vonka, ali bila su tu i dva stopera Heerenveena koji bi to s gol linije sasvim sigurno izbili. Međutim, bio je tu i Kamberović, brži i spretniji, i gurnuo glavom loptu u nebranjenu mrežu – 2:1!
Tražili su domaći i kazneni udarac u vremenu sudačke nadoknade kad je gurnut Hrman, imao je i Balajić još jednu priliku no ostalo je 2:1 – produžeci.
Varteks je nastavio silovito i bez kalkulacija i u tih dva puta po 15 dodatnih minuta. I u 98. minuti novi delirij na tribinama! Posavec je ubacio s desne strane, Hrman pucao s one suprotne, lijeve, no taj bi udacar završio u gol autu. Da tu opet nije bio „jocker“ Kamberović i uklizao s loptom u mrežu za svoj drugi, a Varteksov treći, pobjednički pogodak.
- Bila je ovo moja najbolja utakmica u dresu Varteksa, a imao sam osjećaj da će to biti moj dan. Na klupi nisam mogao izdržati, nervirao sam se, ali kad me trener Besek stavio u igru osjećao sam se kao ptičica, letio sam nošen sjajnom varaždinskom publikom – govorio je poslije utakmice Faik Kamberović, BiH napadač kojeg u njegovim krajevima zovu Frćko, a u Varaždinu je u to vrijeme nosio nadimak – Franjo.

Mumlek „poklopio“ De Vissera

U toj 98. minuti činilo se da je gotovo, da Varteksovo veliko slavlje može početi. Heerenveena zaista nije bilo nigdje, djelovali su Nizozemci grogirano, nemoćno, a tribine su davale „krojačima“ nevjerojatan impuls.
U 108. minuti Dražen Besek je selio – drugi put. Nakon 42. minute i izlaska s terena, sada ga je i s klupe udaljio četvrti sudac Fassolis. Dado je naime neprestano trčkarao uz rub tehničkog prostora, vikao dijeleći savjete, a budući da je u uzbuđenju povremeno i prekoračio liniju, grčki ga je arbitar poslao na tribinu. Činilo se da to neće puno promijeniti stvari na travnjaku, tempo se u tim trenucima malo smirio, čekao se kraj produžetaka za veliko slavlje. Ali onda u 114. minuti, samo šest minuta prije kraja – novi tuš! Doslovno ni iz čega, osim iz očaja, puknuo je s više od 30 metara De Visser. Lopta je dugo putovala, nije izgledala ni malo opasno, no na dosta potrošenom i otprije raskvašenom terenu Ivica Solomun poskliznuo se u ključnom trenutku, a lopta u luku završila u desnom donjem kutu gola – 3:2. U tim trenucima Heerenveen je bio četvrtfinalist, zbog pogotka više u gostima. Može li se do novog preokreta?
Danas znamo – moglo se. U 117. minuti je opet sve krenulo od dvostrukog asistenta na toj utakmici, Danijela Hrmana. Sada je Trnovčanac bio na svojoj prirodnoj, lijevoj strani, probio do korner linije pa odigrao povratno za Balajića, koji nije nimalo razmišljao – pucao je u gužvu u petercu Heerenveena, natrčao je Mumlek i pogodio – vratara Vonka! No ostao je „plavokosi poslovođa“ priseban i odbijenu loptu od Vonka doslovno zakucao u mrežu – gol za 4:2, Mumlek za sva vremena!
- Spielberg je majstor u režiranju horora, ali i od majstora postoje veći majstori! To smo ove večeri bili mi – na najbolji je način oslikao zbivanja na Varteksovom stadionu tog četvrtka presretni Damir Mužek, a jednako euforično zaključio je tada junak susreta Miljenko Mumlek.
- Imali su 1:0, imali su prolaz i kod 3:2, ali što sve to vrijedi Nizozemcima kad su danas naletjeli na momčad koja je znala, htjela i mogla ostvariti uspjeh za povijest, uspjeh kojeg nitko nije ni sanjao.

Manchestere, tu smo!

I ne bi ova priča bila kompletna da je ne zaključimo komentarom Anđelka Herjavca, sanjara i kreatora Varteksa koji je – kako je rekao Mumlek – htio, znao i mogao napasti i velike. Đelac je oduševljeno pričao te večeri i noći.
- Manchestere, tu smo! Još sam 1992. godine obećao da ćemo igrati sa slavnim Manchester Unitedom, pod tim sam mislio na ovo, da postanemo ime koje će se respektirati gdje god dođemo. I zato nema sretnijeg čovjeka od mene, idem proslaviti Varteksovu utakmicu života!

Iako je današnja slika VŽ-nogometa miljama daleko, turobna i siva baš poput mjeseca studenog, opisani četvrtak, 5. studenog 1998. godine, ostat će zauvijek upisan u analima varaždinskog nogometa. I sporta.

VARTEKS – HEERENVEEN 4:2
Prva utakmica: Heerenveen – Varteks 2:1
VARAŽDIN – stadion Varteksa. Gledatelja 6.000. Suci: Vassaras, Rentzis i Gruzis. Četvrti sudac: Fassolis (svi iz Grčke). Delegat: Linemayr (Austrija).
Strijelci: 0:1 Samardžić (18, De Visser), 1:1 Mumlek (67, Hrman), 2:1 Kamberović (82, Karić), 3:1 Kamberović (98, Hrman), 3:2 De Visser (114), 4:2 Mumlek (117).
VARTEKS: Solomun – Besek (od 42. Beli), Madunović, Gregorić – Sabolčki (od 59. Kamberović), Mužek, M. Posavec, Mumlek, Balajić – Karić, Ivanković. Trener: Dražen Besek.
HEERENVEEN: Vonk – Houttuin (od 105. Khattabi), Hansma, Klompe, Bander – Radomski, G. De Nooijer, De Visser – Talan, T. De Nooijer (od 78. Gusatu), Samardžić (od 91. Pahlplatz). Trener. Foppe de Hann.
Igrač utakmice: Miljenko MUMLEK.

(Fotografije: arhiva, Sportske novosti)

{gallery}141105_Sportska-srijeda{/gallery}