Kako cijepiti jabuku

Kada netko od iskusnijih vrtlara spomene cijepljenje, ve?ina ostalih najvjerojatnije ?e pomisliti da je rije? o vještini koja nije za svakoga. Ja se, me?utim, s time ne slažem. Svatko može biti vrtlar i svatko može cijepiti vo?ke. Osim toga, to je danas i plemenit posao koji nam omogu?uje da nekim starim, vrijednim sortama vo?a udahnemo novi život i da ih sa?uvamo od zaborava. 
Jer ako to ne u?inimo mi, vrtlari, nitko ne?e. Prema tome, ako kojim slu?ajem imate znanca, prijatelja ili susjeda koji ima u svom vrtu neku posebno ukusnu staru jabuku, koja raste odolijevaju?i bolestima, štetnicima i sve ?udnijem vremenu, uzmite vo?arski nož u ruke i krenite na posao.

Pupovi koji su nabubrili netom prije otvaranja pokazuju nam pravi trenutak za uzimanje plemke, znak da su biljni sokovi ve? krenuli.

Što je plemka?
Sa stare vo?ke, na kojoj ovih dana bubre pupovi, a još se nisu otvorili, treba uzeti dio koji zovemo plemka. To je dio koji nosi u sebi genetski zapis o boji, veli?ini, okusu i mirisu jabuke koju želimo sa?uvati. Ponekad to može biti reznica, a ponekad je dovoljan samo pup. Izbor ovisi o sklonostima i iskustvu pojedinog vrtlara odnosno vo?ara, i teško je re?i koji je bolji. Ipak neki su postupci kompliciraniji (okuliranje) i zahtijevaju nešto iskustva, dok su drugi tako jednostavni (?ipiranje) da ih iz prvog pokušaja može provesti svatko. Stoga, ako ste po?etnik u cijepljenju, moj je savjet da se odlu?ite za ?ipiranje. U tom postupku za plemku uzimate samo pup, i to tako da ga odrežete kao da gulite krumpir, plitko zahva?ajuj?i barem 1 cm iznad i ispod pupa.

Za postupak ?ipiranja plemka ?e biti pup koji se mora pažljivo zarezati tako da nožem zahvatimo samo zeleni dio, ali ne i tvrdo drvo.

Što je podloga? 
Podloga je ve? formirana mlada vo?ka koja ima svoj korijen i razvijeno deblo, grane i listove. Ona u sebi nosi genetske podatke o otpornosti na bolesti i štetnike, ali i podatke o visini rasta, odnosno o bujnosti. Nekada smo plemke starih vo?aka cijepili na tzv. sjemenjake, odnosno divlje šumske jabuke koje su rasle visoko i mogle doživjeti bez problema i 100 godina. 
No danas smo skloniji srednje bujnim podlogama, koje nam jam?e da naša nova-stara jabuka ne?e narasti više od ?etiri metra u visinu. Zahvaljuju?i tome, za berbu ne?emo trebati ljestve, ve? samo bera?icu na nešto dužem štapu, ili ?emo plodove jednostavno brati rukom. Postoje, naravno, i patuljaste podloge, no one su posebna pri?a i zahtijevaju potporanj ili armaturu kako bi podnijele teret plodova.

Na podlozi izvodimo identi?an rez kako bi odgovarao veli?ini plemke.

?ipiranje
Ako je problem nabaviti srednje bujnu podlogu u vo?arskim i vrtnim centrima, za ?ipiranje može poslužiti i obi?na mlada jabuka koja je cijepljena na srednje bujnu podlogu (takva je danas ve?ina). No bez obzira na to jeste li uspjeli nabaviti podlogu za cijepljenje ili sadnicu, cijepljenje ?ipiranjem obavlja se na najnižem dijelu stabla, na visini od oko 10 cm (kod kupljenih sadnica to je mjesto vidljivo deblje od gornjeg dijela). Postupak obavljamo tako da vo?arskim nožem zarežemo isti oblik i debljinu kore kao što smo u?inili s plemkom. Bitno je da odrezani dijelovi budu zeleni, da su sokovi krenuli i da ?e nakon spajanja tkiva me?usobno srasti (a to ?e biti otprilike nakon mjesec dana). Znak da je cijepljenje uspjelo bit ?e pojava prvih listi?a iz pupa plemke. Nakon toga uzimamo vo?arske škare i režemo stablo iznad tog pupa. Iz njega ?e ve? iste sezone potjerati mlada grana, nose?i u sebi zapis o nekoj ukusnoj staroj jabuci. Sretno!

Nakon spajanja, podlogu i plemku obavljamo prozirnom folijom za ?uvanje hrane kako bismo sa?uvali vlagu. 

Pojava zelenih listi?a iz pupa plemke znak je da je cijepljenje uspjelo. Sav vegetativni dio iznad toga možemo odrezati.