Preteške školske torbe prijetnja su zdravlju

Deformacije kralježnice su češće utvrđene u djevojčica. To je problem kojega već desetljećima ne može riješiti ni Ministarstvo, ni roditelji, ni nastavnici. Iako se nastavnicima čini da su nemoćni, ipak su oni ti koji mogu olakšati školske torbe učenika, osobito onih u nižim razredima osnovne škole.

Ostavljena je sloboda svim nastavnicima da sami odabiru udžbenike, pisanke i vježbenice. Ponuda je dosta velika i pri odabiru treba voditi računa o kvaliteti udžbenika i boljem pristupu prema uzrastu učenika. Pri odabiru pisanke i bilježnice treba svakako preporučiti one manjeg formata tj. A5 a ne A4. Većina profesora čak zahtijeva velike bilježnice, no za ilustraciju 6 velikih bilježnica dvostruko je teže od 6 malih (1,5 kg: 0.70 kg). Preglednost je možda bolja u bilježnicama većeg formata, no generacije su se jednako uspješno školovale pišuću u male bilježnice. Treba uračunati i težinu velikog omota bilježnica.

Težini učeničke torbe pridonosi sama njezina težina i veličina, a napadno reklamirane velike trokatne pernice (koje su pune suvišnog pribora, olovaka i flomastera) teže nekada i čitav kilogram! Roditelji i učenici često nasjedaju zgodnom dizajnu ovakvih torba i pernica, pa je u razredima pitanje prestiža imati pernicu na tri a ne samo dva kata! Ima školskih torba koje bez knjiga teže i do dva kilograma. O tome vjerojatno roditelji kupci nisu razmišljali, već se željama svoje djece povodili za trendom i modnim stilom. Preporuka je ortopeda da dijete ne nosi težinu veću od 15 posto tjelesne težine što znači da dijete teško 20 kg (a prvašići često imaju i 2-3 kg manje) može nositi 3 kg bez opasnosti po zdravlje.

Pri kupnji vodite brigu da torba mora biti lagana, anatomski oblikovana i napravljena od materijala koji ne propušta kišu koja bi mogla uništiti knjige u torbi. Na dnu torba mora biti napravljena od tvrđeg materijala kako ne bi od težine knjiga brzo pukla. U našoj državi već tri godine bolje opremljene knjižare prodaju školske torbe na kotačima nalik onima koje nosimo na tržnicu. Sistem je vrlo jednostavan, jer se težina ne nosi na leđima već se gura jednom rukom. Ima ih i nešto opremljenijih koje osim guranja na kotačima imaju i pojaseve za nošenje na leđima kada se dijete penje školskim stubama u razred. U Zagrebu nije rijetkost na cesti zateći dijete koje svoje knjige vozi do škole jer mu je tako puno lakše i jednostavnije. Pri tome opet treba paziti da ručka takve torbe nije pre niska djetetu, jer se u protivnom opet dijete pri tome drži nepravilno.