Varaždinskim nebom gospodare dronovi, mogu vam uletjeti u spavaću sobu

S dolaskom lijepog proljetnog vremena nebom iznad varaždinskog kraja sve češće lete dronovi. Riječ je o letjelicama malih dimenzija kojima spretno upravljaju piloti pomoću daljinskih upravljača. Na žalost, među tim „pilotima“, uvijek se nađu neodgovorni pojedinci koji ugrožavaju tuđe živote i imovinu...  

Vlasnici ovih čuda tehnike nerijetko ih opremaju različitim rasvjetnim sistemima i kada lete noću pobuđuju pažnju, te ih se nerijetko u medijima predstavlja kao nekakve vanzemaljske - neidentificirane leteće objekte. Što su zapravo „dronovi“, i je li ih ispravnije zvati „multirotorima“, pitali smo eksperta za ovo područje, Denisa Vitića, dugogodišnjeg člana Modelarskog centra Varaždin.

Je li točno da se dronovima upravlja baš kao i autićima ili modelima brodova na daljinsko upravljanje, ili tu ipak postoje neke razlike?
Posebnosti u upravljanju postoje između svih vrsta modela. Pogotovo je to izraženo između "dronova" i modela vozila i plovila koje ste spomenuli. naime, potonji karakteriziraju "dvodimenzionalne" modele jer nemaju komandu visine.

Tko je prvi konstruirao ovakve letjelice, vojna industrija ili zaljubljenici u zrakoplovno modelarstvo?

Multirotor letjelice postoje već stotinjak godina, možda je to nekima teško za povjerovati. No, nepobitna je činjenica da su njima konstruktori poput Étiennea Edmonda Oehmichena iz Francuske uspješno letjeli još dvadesetih godina prošlog stoljeća. Pioniri avijacije su prvo pokušavali s quadcopterima jer više rotora je intuitivno rješenje za stabilnost kod rotorom pogonjenih letjelica. Jedini problem u toj priči je što u to vrijeme nije bilo procesora i sofisticiranih senzora koji bi obavljali nužne operacije za stabilan let ovakvog tipa letjelice. Stoga je nužno zaživio koncept današnjeg helikoptera, koji je puno neučinkovitiji zbog gubitaka repnog rotora koji u svrhu stabilizacije helikoptera troši (gubi) od 10 do 15 posto ukupne snage motora.

Tehnika je od tada silno napredovala, kako se to odrazilo na nove konstrukcije i popularnost njihove izrade?

Prvi pravi multirotori su zaživjeli u zadnjih desetak godina jer je procesorska moć užasno napredovala. Odnosno, elektronika je postala dovoljno sićušna, počela je uporaba brushless motora (bez „četkica“) te su se pojavile litij polimer baterije. Sve to je bilo dovoljno da ljudi u kućnoj radinosti počnu eksperimentirati i sklapati razne letjelice s više rotora. Atraktivnost ovih letjelica je rapidno rasla jer su jako jeftine za održavanje.

“Pametniji“ od pilota

Kada ste se počeli zanimati za multirotore, odnosno kada nabavljate prvog i o kakvoj se letjelici radilo?

Kroz svoju modelarsku karijeru upoznao sam sve vrste modela pa tako i helikoptere. Nije me mimoišlo razbijanje i njihovo popravljanje i tako iz prve ruke znam da je za uništenje jednog helikoptera dovoljan djelić sekunde u kojem se sa rotorom nježno zahvati busen trave. To je dovoljno da helikopter sam sebe slomi i onda slijede sati rastavljanja, zamjene komplicirane mehanike i tako to ide neprekidno u krug.

Tko je prvi naslutio da se tu može i dobro zaraditi?

Ubrzo se javljaju proizvođači elektronike jer su vidjeli jako velik interes za ovom granom modelarstva. To je dovelo do toga da danas doslovce svatko, bez ikakvog iskustva može otići u dućan i kupiti model spreman za let i doslovce letjeti kao da to zaista i zna. Naime, ugrađena elektronika je jako sofisticirana i obavlja sav posao za "pilota", služeći se podacima s tzv. troosnog gyro senzora, troosnog akcelerometra, magnetometra (kompasa), barometra, GPS modula i sonara. Na kraju, tu su i optički senzori koji rade na principu miša za računalo i snimaju podlogu tla te doslovce, s ogromnom preciznošću mogu odrediti kretanje.

Koristan teret

Većina današnjih modela navodno može “nositi” GoPro ili slične kamere, a postoje i veći modeli koji nose veće kamere, ili DSLR fotoaparat. Koliko to košta i gdje se može naučiti letjeti – upravljati s njima?

U pravu ste jer većina i onih najmanjih modela može nositi GoPro kameru, tako da su multirotori jako brzo našli komercijalnu primjenu. Današnja tehnologija omogućava podizanje DSLR fotoaparata bez ikakvog problema, čak dopušta podizanje filmskih kamera sa zadovoljavajućom autonomijom leta. Stoga multirotori zauzimaju prvo mjesto kod zračnih snimaka. Danas u dućanu možete kupiti model spreman za let koji ima „troosni gimbal“ za GoPro kameru za otprilike 10.000 kuna i nudi savršeno mirne snimke uz minimalno znanje o modelima.

Po vašoj slobodnoj procjeni, koliko dronova – multirotora ima u Varaždinskoj županiji? Treba li ih registrirati ili s njima vlasnici lete kada, gdje i kako stignu?

Multirotora u našem kraju ima popriličan broj, znam da samo u Modlearskom Centru Varaždin skoro svaki član ima neki oblik multirotora ili više njih. Redovito čujemo i vidimo različite medijske napise o pojavi NLO-a. Nemoguće je odrediti njihov približan broj i ne postoji zakon koji traži registraciju multirotora. Naime, oni spadaju pod modele, te se na njih odnosi sve isto kao i na modele zrakoplova na daljinsko upravljanje.

Kakva su zakonska ograničenja o visina leta i njihovoj opremi?

Zakon kaže za sve modele zrakoplova na daljinsko upravljanje isto. Maksimalna visina leta je do 300 metara i propisana je zabrana leta u naseljenom području... Zakon koji je u izradi bit će prilagođen, preciznije - prepisan iz pravila EU o multirotorima. Tu se striktno govori o hobby modelarstvu i profi modelarstvu, u koje spada snimanje iz zraka u svrhu zarade ili objave foto, video i audio materijala.

Multirotori mogu letjeti na maloj visini, pokretljivi su u svim smjerovima. Imaju li njihovi piloti neobičnih iskustava?

U modelarstvu nema monotonije. Zamislite video igru, ali na livadi u zraku. Jedina razlika je da nema „reset“ prekidača, sudari su stvarni, razbijanja koštaju, a ako vas dohvate, elise režu do kosti. Kad se stvori gužva modelara na jednom mjestu, dolazi do prilično komičnih situacija. Svaki lom modela je u konačnici zabavan, bez obzira koliko „boli“ novčanik. Tu su i sudari u zraku - dok jedan dvometarni model u obrušavanju s brzinom oko 150km/h pogodi veliki quad copter koji lebdi na 15 metara visine i onda nakon toga svi pomažu skupljati dijelove u radijusu od 100 metara. To je nezaboravno iskustvo. No, dobro je znati da ako vas pogodi model aviona s 1,5 metara raspona krila i mase 4 kilograma, nema šanse da ostanete na nogama. Narodski rečeno, to je živa istina i čista fizika.

Bi li vješt pilot mogao „navigati“ takvom letjelicom da nekome uleti kroz otvoreni prozor u dnevnu ili pak spavaću sobu, na desetom katu?

Da, bez problema!

Znači, dronovi vrlo lako mogu narušiti privatnost i snimati “preko ograde”...

Zakonom u Hrvatskoj to nije zabranjeno, baš kao ni u SAD-u. Tehnologija je strahovito napredovala i moramo se pomiriti s činjenicom da je u današnjem svijetu privatnost narušena sa svih strana. No, najmanje je na udaru "dronova" koji nas samo snimaju iz zraka.

Cijeli članak pročitajte u eTjedniku.