Davor Bobić: Ljubelj Kalnički, moje nadahnuće i odmor za dušu

Mjesto gdje se danas nalazi Bobićeva zemlja posljednji je brijeg u cijelom tom kraju. Tu završava čak i makadamska cesta, a započinje Koprivničko-Križevačka županija i nepregledno prostranstvo državne šume. Tijekom cijeloga dana, u daljini, jedva da ćete vidjeti i jedan automobil, a tijekom zime nanosi snijega znaju biti visoki do prsiju. U obližnjim kućama stanuje tek dvadesetak ljudi... Ipak, stresna svakodnevica na relaciji Varaždin-Osije k, ispresjecana stvaralačkim noćima, kao da je sanjala upravo o takvom mjestu. Ljubelj Kalnički stoga se ubrzo pokazao kao izvanredna lokacija! Svirka vjetra, miris zemlje i pokošene trave, pejzaž netaknute prirode, težina ručne obrade ilovače i društvo ljudi koji su saživjeli s prirodom, sada su Bobićeva “terapija”. Svaki put kad tamo dođe, preporodi se, kaže nam, i sanja o drvenoj zagorskoj kleti u kojoj će se skrasiti pod “stare dane“, kada će samo skladati i raditi zemlju. Pri obradi zemlje sada mu pomaže nekoliko ljudi s kojima je već ostvario pravo prijateljstvo. Između ostalih, to je Dragutin Futač, a kod njega u Ljublju zatekli smo i Josipa Bukovčana - Jožeka, te Antuna Bukovčana koji nas je iznenadio sa stadom od dvije stotine ovaca. Nakon toga, s poslom su nastavili psi ovčari, a nama je Bobić pokazao mjesto gdje će “sklepati” odmorište za pastire. Ljeti, tu će ih uvijek čekati orošeni gemišt, kaže skladatelj...

Kako ste otkrili Ljubelj i zašto mu se vraćate?

Nije to baš bila ljubav na prvi pogled... Mjesto je otkrila moja šogorica Rajka Grabar, članica zbora zagrebačke Komedije i voditeljica popularnog zbora ‘’Varaždinski Štigleci’’. Prvi naš zajednički posjet završio je neuspješno, jer mi se okoliš činio u zimskim uvjetima podosta nepristupačan, a i cijena nam nije bila dostupna. Nakon gotovo tri godine čekanja, cijena zemljišta je polagano padala zbog nadolazeće krize pa sam zajedno sa šogorom Narcisom ipak odlučio kupiti taj grunt. Sada mogu reći da je Ljubelj Kalnički zbog svoje netaknute prirode i specifične mikrolokacije zasigurno najbolji izbor.

Ipak, grad također ima svoje prednosti?

U gradu osiguravam svoju egzistenciju i, naravno, aktivni kulturni život provodi se u gradovima. Varaždin je, kao najvažnije kulturno i gospodarsko središte sjeverozapadne Hrvatske, zbog svoje iznimne povijesti i kulturološkog nasljeđa idealan za život upravo onakav kakvim ga spominje naš veliki slikar Miljenko Stančić. Mislim da mi varaždinci možemo biti presretni mjestom u kojem živimo i djelujemo.

Kako ste i gdje proveli protekle blagdane?

Uglavnom kod kuće i nešto malo na bregu. Protekla godina nas je sve poprilično iscrpila u svakom smislu.

Čemu se radujete u Novoj godini, imate li kakvu posebnu želju?

Pa imam želju da se ljudima vrati osmjeh na lice, da kao društvo napokon se vratimo moralnim i duhovnim vrjednotama, da nam svima bude bar trunčice bolje, da više budemo zajedno jedni s drugima, da postanemo društvo svekolikog napretka i da ne zaboravimo na one koji su u potrebi...

Koje su novosti na profesionalnom planu?

Prošla godina mi je bila najbolja godina dosad po broju praizvedbi i broju izvedbi mojih ranijih djela. Nastavljam ponovno puno pisati i već sam zabukiran za 2014. godinu.

Je li već započela i organizacija sljedećih Baroknih večeri?

Prestajanjem jednog Festivala odmah se kreće, nakon svega par dana odmora, sa sljedećem festivalskim godištem. Zemlja partner biti će nam Republika Italija. Protekla godina nam nije bila laka. Opstali smo na iznimnom nivou zahvaljujući pravodobnom planiranju i potpori naših stalnih pokrovitelja, osnivača, te zlatnih spoznora i velikom broju manjih sponzora.

Možete li otkriti nešto od programa ili je to tajna?

Pa mislim da će kruna Festivala biti otvaranje uz slavni Venice Baroque Orchestra te zatvaranje uz Accademiu Bizantinu, koju će voditi slavni violinista Carmignola. Ali tu su još i slavni Il Compllesso Barocco, Le Musiche Nove a nadam se i napokon postavljanju Traetine opere Antigona na sceni našeg HNK.

Što ovih dana slušate u automobilu?

Slušam trenutno Berlioza, Vivaldija, pjevale Paula Wilbora i Josha Grobana, te Otvoreni radio.

Koja vas glazbena ideja trenutno kopka?

Odlučio sam još godinu, dvije dana pisati tzv. apsolutnu glazbu, odnosno koncertantna djela, a nakon toga bih se posvetio pisanju glazbeno-scenskim formama kao što su baleti, opere, mjuzikli. Ima puno želja vezanih uz našu i rusku književnost, naših i europskih bajki, Bibliju...

Intervju je objavljen u Tjedniku eVaraždin 1. ožujka 2014. godine.