Homo democroaticus: Glavom u Bavarskoj, tijelom u Prnjavoru – predizborni program HDZ-a

Ako je istina da je svaku društvenu skupinu moguće prispodobiti organizmu, onda je istina što je davno već netko primijetio: da je HDZ nalik žirafi – tijelo im je na jednom mjestu, glava na sasvim drugom kraju.

Trup na kojem je težište tako velikoga organizma nalazi se desno, glava se međutim stalno naginje prema centru, gledamo li i opisujemo klasičnim političkim toponimima. Budući da se u našoj zemlji ne mogu pronaći bilo kakvi tektonski pokreti političkih sfera, što bi bilo očekivano s obzirom na sve zamke i provalije nikada dovršene tranzicije, tamo gdje inače pratimo evolucije političkih ideologija, u nas je moguće zamijetiti i prepoznati samo manevarska i taktička pomicanja dodvoravanjem različitim skupinama biračkoga tijela. Naravno, ta manevarska osvajanja prostora preko stranačkih apartčika nalikuju dječjim igricama pomicanja figurica, pa kako se koja strana pomakne, tako i protivnička nastoji osvojiti ispražnjena mjesta.

Otkako se SDP nastoji odjednom prikazati papskiji od pape i anđeoskiji od Angele Merkel, prometnuti se betmenovskom metamorfozom u zaštitnika slabijih i nemoćnih, trajno suzbiti prinčeve tame u opskurnim bankarskim kabinetima, HDZ je naglo zakoraknuo prema središtu, tako naglo da bi se vrat žirafe lako mogao istegnuti ako noge budu neposlušne ili pretrome pa trup ostane na istome mjestu. Nastojala je cijela oporba četiri godine bilježiti sve političke promašaje, napuštene projekte, ugušene ili čak ismijane ideje, međutim, sada nakon četiri godine ni najjača oporbena stranka ni čitav niz manjih glasnih bukača u političkoj kakofoniji nisu se oglasili jasnim i razgovijetnim govorom.

Štoviše, koliko je javnost imala razumijevanja za dugo najavljivani i već gotovo fantomski gospodarski program HDZ-a, pa ga i s nestrpljenjem očekivala, toliko je razmjerno više s podsmjehom otkrila da je agenda „5+“ zapravo prepisana inačica predizbornoga programa jednoga profesora iz Prnjavora. Tako se doista, ironično kako samo život može prenaprenuti ionako nategnute crte naših životnih nastojanja, od želje do ispunjenja, cijela kampanja HDZ-a očito rastegnula između Bavarske (institut koji je pisao gospodarski program) i Prnjavora (preizborni program). I ne bi to bilo ni toliko neobično, jer čovjek ne pripada mjestu na kojem stoji, nego mjestu kojem se nada, za kojim čezne, koje bi htio doseći, da u tome programu ima nešto što bi zaokupljalo pozornost i intrigiralo znatiželju građana, kada bi tih pet glavnih sastavnica bilo nešto više od natuknica, kojima bi se „plus“ mogao pridodati kao nova, ne puko matematska, nego tematska vrijednost.

Pomnijim, da se ne trsimo previše oko ozbiljnijega znanstvenoga pristupa, pregledom i analizom programa nećemo naći ništa spektakularno novoga, čak ni neku pamtljiviju, upečatljiviju, dobrozvučeću agendu, osim već prežvakanih najava demografskih poticaja (tisućica po novorođenom djetetu). I to bismo mogli prihvatiti s odobravanjem kada bismo imali valjano obrazloženje, jer je više nego plauzibilno da se u Hrvatskoj i ne mogu očekivati spektakularne, čudu ravne, društvene promjene. Međutim, s druge strane, cijela oporba, predbacujući vlasti nesposobnost, nekompetentnost pa i svjesno činjenje štete hrvatskim državnim interesima, već duže najavljuje bitne zaokrete u tzv. javnim politikama, od gospodarstva preko obrazovanja do vanjskih poslova, pa su stoga i građanska očekivanja porasla razmjerno obećanjima i najavama toga zaokreta.
Agenda „5+“ otprilike je maštovita kao dečko koji se curi udvara, u zadnje vrijeme, suspektnim bećarcem „Mala moja htio bi da mi daš, bećar sam plus i odlikaš“. Kada se k tome još pridoda i pomalo mračna, stegnuta, gotovo mrka spacijalna gestikulacija Karamarka i njegovih najbližih (s izuzetkom odličnoga liječnika Reinera), više bismo karizme mogli naći u gibanju varaždinskih breza nego u predstavljanju i političkoj promidžbi oporbenoga programa.

Naravno, koliko god da je nemaštovit, taj program nas barem na trenutak može zagolicati, ako ništa drugo, svojom smiješnom koincidentalnom oprečnošću – Bavarska i Prnjavor. Kada je pak riječ o SDP-ovu programu, jasno je da on pršti od maštovitosti. Naime, potrebna je mašta genija da se zamisli što zapravo ta politička stranka nudi građanima. Osim ako negdje u prašnjavim stranačkim škrinjama ne otvore „Plan 21“ – potpuno neraspakiran. No, o tome idući put.