Varaždinac Dražen Cesar pratio je pripreme košarkaške reprezentacije

Košarkaška reprezentacija Hrvatske na nedavnom je kvalifikacijskom turniru u Torinu napravila prvorazredno iznenađenje i izborila plasman na Olimpijske igre koje za nekoliko dana počinju u Rio de Janeirou. Od smrti Dražena Petrovića hrvatska je košarka praktički u „crnoj rupi“.

Već više od dva desetljeća čeka se neka medalja, a svako veće natjecanje donosi i novo razočarenje. Varaždinska košarka također prolazi svoju agoniju. Prošle sezone Vindija je odustala od natjecanja u A-2 ligi sjever zbog financijskih problema, većina igrača je otišla, otišao je i trener Mudri, ali se zato prije nekoliko mjeseci vratio Dražen Cesar. Košarkaški zaljubljenik, entuzijast i fanatik kojem je košarka sve. Zajedno sa predsjednikom Dušanom Todorićem krenuo je od nule i pokušava vratiti varaždinsku košarku tamo gdje joj je mjesto. Cesar permanentno radi i na svojoj edukaciji, odlazi u košarkaške kampove, surađuje s prvoligaškim trenerima, ali i trenerima reprezentacije. I ove godine pratio je pripreme Hrvatske, a svoje dojmove želio je prenijeti i našim čitateljima.

„Završila je peta sezona od kada pratim našu reprezentaciju na pripremama u Sv. Martinu. U tom periodu imao sam čast gledati, učiti, surađivati i, što je najvažnije, razgovarati sa tri izbornika: Repešom, Perasovićem, Acom Petrovićem te njihovim stožerima. Svaki ima svoju filozofiju, svaki je vrhunski i od svakog se može jako puno naučiti. Svaka viđena vježba daje ti nove ideje, otvara ti dodatne opcije, jer slika na parketu u ovom slučaju je barem tisuću riječi na papiru. Pred dečkima je danas 29 sati leta jer odlaze na jaki turnir u Argentinu na kojem će još sudjelovati Srbija, Francuska i Argentina, a onda slijedi Olimpijada u Riju.

Moram spomenuti fantastičnu atmosferu, koheziju u ekipi sa striktnim zadacima, a opet sa puno kreacije i slobode, a znamo da je sloboda  najveća odgovornost i tu su Aco i stožer napravili vrhunski posao. Zna se da je Aco majstor atmosfere. Kada treba digne je do neba, po potrebi je i ruši, a kad je napeto prekida je. Zvuči jednostavno, ali TIMING je bitan. Rekao je Aco jednom prilikom „kako je on trener koji igraču daje kist i ne stavlja ga u okvir“ i to je sad napravio od ovih dečki. Od onog što sam vidio na pripremama dečki su puni entuzijazma, neopterećeni, puni samopouzdanja a onda je sve moguće.

Za kraj sam ostavio one najbitnije,  a to su igrači. Toliko jednostavni, toliko susretljivi, toliko skromni. Ipak, moram istaknuti  jednog. Dario Šarić me fascinirao radom, pristupom, jednostavnošću. Svi ga znamo uspoređivati s Draženom i sad sam  definitivno uvjerio  zašto. Uvijek raspoložen za rad , na treningu je na svakoj lopti, prvi u napadu, prvi u obrani, pomaže svakom igraču u obrani, u napadu uvijek pronađe igrača u najboljoj poziciji . Poslije svakom treninga ostaje još sat vremena raditi u dvorani. Dečko svjestan svojih prednosti, ali i mana. Rekao mi je jednom prilikom : „Bog je dao mom čaći ruku za šutu, meni ne, zato moram još više raditi“. To je dokaz da najbolji rade najviše, da su vrhunski igrači vrhunske, jednostavne i skromne osobe“ – završio je Dražen Cesar.