"Varaždin vam je smešno mesto, duh je po čebuli in česnu"

Kopaju?i po arhivama, naišli smo na vrlo kriti?an opis Varaždina iz 1868. godine, koji nije slovenskog putopisca apsolutno ni?ime impresionirao, štoviše...

Davnog ljeta 1868. godine, Varaždin i okolicu pohodio je neimenovani slovenski putopisac, koji je svoja zapažanja smjestio u vrlo kriti?an i ironi?an opis tadašnjeg stanja u našem gradu, a objavio je mariborski list pod nazivom Slovenski narod.

Blago re?eno - ništa mu nije bilo po volji.

- Varaždin vam je smešno mesto. Politi?ni duh je ma?aronski, konverzacijonali jezik meš?anom nemški - socijalno življenje - židovsko - tako po?inje opis slovenskog putopisca koji je u ljetu 1868. godine posjetio Varaždin i okolicu, te sve lijepo upakirao ?itateljima Slovenskog naroda.

Ve? sam ulazak u Varaždin nije odgovarao ni nosu ni navikama putnika. Namirisao je nadaleko miris luka i ?ešnjaka, a prljave ulice mu tako?er nisu najbolje "sjele".

- Ravne ulice pred mestom so precej nesnažne; po njih stanujejo ve?ji del smolarji. V notarnjem mestu je nekoliko prav lepih hiž, katere so po letu ve?i del brez prebivalcev, ker njihovi lastniki stanujejo na "ladanji" na svojih "imanjeh" - kaže putopisac, koji napominje da je Varaždin slovio nekad po jeftinom životu, ali danas je skup poput Be?a.

Nije mu falilo ni kritika na radišnost naših ljudi.

- Varaždin opominja po svojem duhu ?ebulovem i ?esnikovem na holandska mesta, samo da ni v Varaždinu holandske marljivosti in pridnosti.

Dio teksta putopisa iz Slovenskog naroda iz 1868. godine

Jedino što je pisca gornjih redaka razveselilo u Varaždinu, u koji se o?ito vratio nakon pola stolje?a su - Varaždinke. Za njih napominje da su "zmerom takošne kakošne su bile pred pol stoletjem".

Nije zaobišao kritikom ni Varaždinske Toplice, u koje je navratio, pa se brže-bolje vratio u Varaždin. Opisuje ih kao "primär", odnosno primitivne, te se pita:

- Zakaj lastniki tih toplic ne pošljeju enega izmed 32. v nemške toplice da bi pogledal ?esar je vsega treba pri dobro urejenih toplicah? - kaže putnik, a u svojim ?agrizavim opisima nije zaobišao ni Židove, odgoj i moral u Hrvata, književnost i sve živo što mu je palo na pamet.

Da sve bude baš njemu po volji, kao jedan od dokaza lošeg stanja u Varaždinu napominje da je i izdava? jedinih novina, ironije li - baš štajerski Slovenac. (Radi se o tjedniku Pu?ki prijatelj, pokreta? i urednik je bio Bartol Francelj, u?itelj na nižoj realki u Varaždinu, ina?e rodom Slovenac, izlazio je kontonuirano od 1867. - 1877. godine op.a)

Ipak, smatra da je to samo trenutna pokora za dotadašnje grijehe Hrvata (?), ali daje i proro?anski zapis:

- Hrvatska ima sedaj veliko pokoro za stare grehe, ali Bog se je bode zopet smilil i jo rešil sužnosti - što se i dogodilo, ali tek 50 godina kasnije i bilo je tada kratkog vijeka.

Tekst zaklju?uje putom u Štajersku u Središ?e, gdje se kona?no dobro osje?ao, a kako mu i zamjeriti nakon svih loših stvari koje je doživio tog ljeta gospodnjega 1868. u Varaždinu i okolici?

>> Kako o?ima Slovenaca izgleda današnji Varaždin?

Sre?om po Varaždin, gotovo stolje?e i pola kasnije, slovenski putopisci i novinari imaju potpuno druk?ije mišljenje od onih iz davnina.

A tko zna, možda bi i u današnjem Varaždinu stari putopisac naišao na smrad, pobrojao grijehe iz svoje kriti?ke perspektive, te dao kakvo novo proro?anstvo...

Foto: Gradski muzej Varaždin