Priča o sreći na indijski način

Mlada je varaždinska obitelj – tata Želimir, mama Marija i sin Mark Bengeri, odlu?ila oti?i u Indiju na tri i pol mjeseca - ne turisti?ki, nego sa misijom: napraviti promjenu, živjeti i osjetiti Indiju i u Bangaloreu i Calicatu prona?i alate koji ?e im pomo?i da poboljšaju sebe i svoj život.

Što vam je najvažnije u (obiteljskom) životu?

Želimir: Smisao svog života vidimo u osobnom razvoju, kvalitetnom odgoju djeteta, pomaganju drugima i životu u skladu s prirodom. Ne vjerujemo u slu?ajnu sre?u ili nesre?u ve? da smo sami odgovorni za sve što se doga?a u našim životima. Mi smo kreatori svoje sudbine. Vodimo gorko-slatku svakodnevnu borbu sa vlastitim uvjerenjima, društvenim normama, predrasudama, ali vidimo da svaki dan sve više volimo i razumijemo druge i sebe. Prepoznajemo u sebi sebi?nost, ljubomoru, netoleranciju, a mislili smo da to imaju samo  drugi. Vidimo da su nam misli ljepše i optimisti?nije, a bile su sve, samo to ne. Za sve je bio netko drugi kriv ili smo krivili sebe, a kad smo zaronili duboko krivca niotkuda - samo uvjerenja, ego i um.

Želimir je kao kondicijski trener prirodom posla ali i unutarnjim porivom imao prilike proputovati i živjeti na razli?itim mjestima i upoznati kulturu, znanja i obi?aje drugih naroda. Živio je u Engleskoj, Ukrajini, Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Indiji. S obzirom da  je supruga Marija prakticirala jogu (a i okruženja u kojima je Želimir boravio joga je bila prisutna), po?inje i sam sa prakticiranjem joge i dubljim promišljanjem o odnosu ?ovjeka i prirode. Ne prihva?a religiju kroz dogme ve? kroz samo dvije religije: dobro i zlo (na nama je da izaberemo koju služimo). Svjestan tehnološkog napretka ?ovje?anstva, ali i sve brojnijih psihi?kih i fizi?kih bolesti, Želimir se prirodno zainteresirao za bioenergiju kao na?ina lije?enja ljudi i životinja.

Kako ste krenuli u smjeru Indije?

Želimir: Zadnje sam radio s nogometašima kao kondicijski trener za što sam završio i školu, proputovao puno, bio u svla?ionici sa Muslimanima i Srbima (i, znate, oni imaju dvije ruke i noge). Joga je paralelno postala dio mog svakodnevnog života - ?itao sam knjige o jogi i vježbao je. Kad sam ostao bez posla i dobio sina, ve? sam zahvaljuju?i jogi osvijestio što je odgovornost, i prema sebi, i prema drugima. Budu?i da me sve više zanimalo prirodno izlije?enje ?ovjeka otišao sam u Sloveniju kod Zdenka Doman?i?a na edukaciju, koji mi je rekao da i ja mogu lije?iti bioenergijom, pa sam se po završetku te?aja i ja po?eo kod ku?e skromno baviti lije?enjem bioterapijom i radim na dar.

U me?uvremenu Marija se usavršava u podru?ju hipnoterapije kao vrijedne metode u lije?enju razli?itih emocionalnih trauma, fobija i ovisnosti:

Marija: Baš u to vrijeme, po isteku porodiljnog dopusta, i ja sam ostala bez posla. Želimir je ve? po?eo prakticirati bioterapiju, pa je i mene prirodno povuklo da nau?im nešto što ima smisla da se dodatno pomogne ?ovjeku. Završila sam te?aj za hipnozu u Sloveniji i dobila službeni certifikat te je po?ela prakticirati tako?er kod ku?e.

Kroz iskustva koja su stjecali u radu i kontaktu sa ljudima postaju sve svjesniji ograni?enja, navika, uvjerenja, zabluda koja nudi današnja civilizacija, znanost, odgoj, obrazovanje, medicina, religija, ali i sam ?ovjek po svojoj prirodi.

Želimir: Nakon ro?enja sina Marka 2008. godine, žele?i mu pružiti kvalitetan odgoj i razviti se kao obitelj, uvi?amo (ta ista) ograni?enja te odlu?ujemo u?initi iskorak odlaze?i u Indiju na „životno školovanje“. Odlasku je pogodovala ?injenica da je Marija ostala bez posla, no kako ništa nije bez razloga, promjena životnih okolnosti samo nas je povukla u željenom smjeru.

Marija: Logi?an nastavak bioenergije i hipnoterapije bilo je u?enje ayurvede i joge - dodatnih metoda za poboljšanje zdravlja i kvalitete života na samom njihovom izvoru. No, prvenstveni cilj bio je rad na samom sebi u izoliranoj okolini, neoptere?enoj okvirima i unutarnjom bukom svakodnevnice. Kad mi je Želimir rekao da bi osim knjiga želio doživjeti i praksu, rekla sam mu da nisam spremna za Indiju, na što mi je rekao: a kad si uop?e spreman  i što je to što te može pripremiti za Indiju? Na to nisam imala (pravi) odgovor, pa smo odlu?ili riskirati – i profitirali.

S ?ime ste se prvo susreli u Indiji?

Želimir: Spavao sam svugdje po svijetu i po svakakvim rupama, ali kad sam otvorio o?i po dolasku u Indiju, imao sam što za vidjeti, ali i pomirisati. Na cesti milijun auti, motora i svaki smrdi i trubi. Nema šanse da puste pješaka da pre?e cestu, to je vještina koju svladaš s vremenom. Kaos, ne?isto?a, buka, druga?iji na?in života, podneblje… Jednom rje?ju, neopisivo – treba doživjeti. U jednom trenutku sam pomislio: tu nema šanse da na?em ono po što sam došao, a to je neki unutarnji mir, ali sam  osjetio da u tom kaosu ima skriveni biser.

Foto: Auto rikša sa osam putnika

Što je bilo najdojmljivije što ste tamo doživjeli?

Marija: Osim potpuno druga?ijeg na?ina života neoptere?enog materijalnim, nau?iti  biti jednostavan i skroman i tako i živjeti. Iako sve više naginje zapadnja?kom stilu života u pojedinim segmentima, Indija je uspjela sa?uvati ono izvorno - nau?ili smo da je jednostavan život osnova svega, a da je sre?a u malim stvarima – m smo bili neoptere?eni stvarima jer ih tamo nismo ni imali, i to nas je potpuno oslobodilo i dalo nam priliku za jednostavno življenje koje nije pod pritiskom i utjecajem materijalno orijentirane okoline, kao kod nas.

U gradu Bangalore-u Želimir odlazi na desetodnevni seminar spiritualnog iscjeljivanja realizirane duše, bezuvjetne ljubavi – Babaji-ja (www.shivjog.com) po“ klju?“ kojim ?e unaprijediti i obogatiti vlastiti život, život svoje obitelji i društva u kojem živi.

Želimir: Mama Marija je bila s Markom dok sam ja poha?ao seminar, ili „životnu školu“. Bila je to hala u jednom parku blizu našeg hotela, 15 minuta hoda, ali zbog ceste koja dijeli ulice 15 minuta (i to kad savladaš vještinu uletavanju izme?u kolone auta, jer oni ne puštaju pješake!). Došlo nas  je pet tisu?a, a ja sam bio, gle ?uda, jedini iz Hrvatske (a vjerojatno i Europe). Postavili su binu na kojoj je bio stolac ukrašen cvije?em. Muzika - svira ekipa live indijsku duhovnu glazbu. Odli?no, odmah te nešto smiri. Svi ?ekamo da do?e  Glavni  i nismo dugo ?ekali. Uz tu muziku na binu se uspinje On, Babaji, realizirana duša, ?ovjek, bezuvjetna ljubav. Cijela dvorana se diže na noge i podiže ruke u zrak,  on stoji i s osmijehom od lica do lica pozdravlja mnoštvo. Sjeda u svoj stolac i deset dana od juta do mraka slušamo tko smo mi, što tu radimo i koja je naša svrha te zašto smo bolesni. Lije?i nas i u?i kako da izlije?imo sebe i druge. Jako i duboko smo trebali disati , on je radio svoje, a iz mene su po?ela izlaziti sje?anja i traume, sve ono što su meni drugi napravili i ja drugima, ludnica u dvorani, ljudi pla?u, urlaju (hvala Bogu oni su vegetarijanci pa  me nije bilo strah), jecaji, pla?, tuga na sve strane, sve ide van. Nakon sat i pol kad sam došao k sebi i pogledao se, bio sam lagan i slobodan. Tri lije?nika su prvi dan pozvala trideset volontera da se jave za testiranje. Nakon deset dana lije?nici su javno objavili pregledom njihovih provedenih pretraga da su svi ozdravili ili su nalazi puno bolji.

Želimir, osim pro?iš?enja sje?anja i traumi, kao i svi prisutni biva iniciran i na trenutak spoznaje istinu tj. apsolutni mir. Bio je svjestan svega što se doga?alo, te je doživio stanje potpune sre?e – proželi su ga samo sre?a i mir.

Želimir: Ono što me svaki dan drži da idem dalje je bila inicijacija kad sam doživio stanje blaženstva - nema prijatelja ni neprijatelja, brige niti tuge, straha ni radosti, kompleksa ni nemira - ?isto blaženstvo i mir A TO JE ISTINA za kojom tragamo, to je sre?a. Babaji nam nije mogao dati sre?u i mir spakiranu da je odnesemo ku?i, nego nam samo pomo?i da ih osjetimo te nam dati klju? do vrata zvanih sre?a – dalje svaki ?ovjek mora raditi za sebe. No, kad se spozna istina, sre?a ili mir, nešto nas vu?e natrag da i dalje idemo prema tom stanju.

Kako posti?i to stanje sre?e i mira?

Želimir: Meditacijom (koja, suprotno ?estim razmišljanjima, nije rezervirana samo za jogije, ve? je prirodno stanje svakog ?ovjeka). Kad se ?ovjek po?ne baviti sam sa sobom, dolazi do brojnih spoznaja koje mu olakšavaju da razumije i prihva?a sebe i drugoga. Te spoznaje nisu nikakve psihoze ni fikcije, nego izvorna razmišljanja zakopana duboko u nama zbog utjecaja okoline i svakodnevnice. Prakticiranjem meditacije vremenom postajemo sretniji i mirniji.

Nakon Bangalorea odlaze u grad Calicut na slijede?u postaju svog životnog školovanja, gdje tri mjeseca borave u tradicionalnoj indijskoj petnaestero?lanoj obitelji gdje u?e ayurvedu (tradicionalna indijska medicina). Marija kao dugogodišnja vježba?ica joge nastavlja taj put i u Indiji.

Foto: Tko je tu atrakcija?

Kako je bilo vježbati jogu u Indiji, dakle na „izvoru“?

Marija: osjetila sam potrebu da vježbam jogu koju sam u Varaždinu vježbala ve? sedam godina. Joga je bila dio mene, a iskusiti jogu u Indiji bilo je posebno iskustvo. Završila sam paralelno edukaciju za joga instruktora, u?e?i osim vježbi koje su mi od ranije bile poznate i tehnike opuštanja, disanja, energiziranja te prikupljala ljubav i toplinu kojom su u?itelji i instruktori (jedan teoretskog, a drugi prakti?nog dijela) pristupali vježba?ima.

Koja je najvažnija poruka koju ste donijeli iz Indije?

Želimir:  Ima ih više. Primjerice, nema zlatnog štapi?a, nema osobe koja ?e riješiti naše životne probleme, osloboditi nas navika i uvjerenja – to mora napraviti svatko sam. Nau?io sam da svaki dan tr?imo za sre?om, a sre?a je u nama. Mislimo da je sre?a u onome što vidim oko sebe: u našoj percepciji, u poslagivanju prema okolini u kojoj živimo. Pogrešno. Ambicije ili želje, škole, djeca te materijalno – ku?e, auti - nas može usre?iti kratkotrajno, ali uvijek ?e nedostajati ono nešto dublje i dugoro?nije unutra. Najgore je jednog dana pogledati iza sebe i vidjeti da nam je cijeli život prošao uzaludno, tj. da nismo našli to što nam nedostaje. Ljudi misle da sama Indija zna?i mir, spoznaju istine i duhovno izlje?enje, no to jednostavno nije to?no. I tamo ljudi žive istim tempom, istim na?inom života, imaju iste strahove, probleme - kao i svugdje drugdje na svijetu. Nema to?ke na kugli zemaljskoj gdje vlada mir, i ?ovjek je svagdje apsolutno isti. Svi smo mi samo splet uvjerenja, navika, emocija. Nema nikakve razlike, samo varijacija na temu.

Marija: Mene se najviše dojmilo nesebi?no pomaganje. Uvodimo ga polako u svoju svakodnevnicu, jedan dan uspješnije, drugi dan manje uspješno. Kad smo spoznali snagu nesebi?nog pomaganja, uvidjeli smo da svaki dan imamo x prilika nekome pomo?i, ali to prije nismo napravili, jer nam ego (sebi?nost) nije dopuštao. Kad nekome pukne vre?ica i rasipaju se stvari po cesti, zašto mu ne pomo?i? Time se priziva pozitivna energija i najviše pomažemo sebi – iznutra – zbog lijepih osje?aja i zadovoljstva kojeg osje?amo zbog takvog djela. Kad osvijestimo sebi?nost, možemo ju oslabiti i djelovati usprkos njoj.

Foto: Zajedništvo koje nema veze s novcem

Želimir: Najvažnija su naša djela. Religije su ne?ije iskustvo, a dobra djela osobna stvar svakog od nas. Odnosno, vaša djela su vaša religija. U tom smislu postoje samo dvije religije: dobro i zlo. Kad bi svi djelovali kroz dobro, na svijetu bi vladala potpuna sre?a.

Kako je percipirati stvari iz druga?ije okoline?

Želimir: Da nismo otišli u Indiju, ne bi ni znali da postoji druga istina, ve? bi živjeli u uvjerenju da postoji samo istina koju su percipirali oko sebe i u sebi, ona koja je odre?ena okvirima okoline, društva, obi?ajima, tradicijom, svakodnevnicom. Svaki ?ovjek misli da je ono što zna i vjeruje jedina istina, što je apsolutno pogrešno i zapravo nemogu?e. Zbog ove ?injenice postoji stalna borba u društvu na bilo kojoj razini – izme?u dvije države, unutar vlade, izme?u gradova, stranaka, unutar fakulteta i profesora, izme?u susjeda, muža i žene. Na svim razinama naše postojanje je borba ?ovjeka sa ?ovjekom, odnosno: moja uvjerenja protiv tvojih uvjerenja. Ve? djeca u vrti?u i školi se bore – mi zapravo stalno živimo u toj borbi, „tvojoj i mojoj istini“ koje nisu istine, ve? samo dio naše podsvijesti te splet naslije?enih uvjerenja i ste?enih iskustava. Jedina istina je mir, to je jedina prava sre?a. Da bi došli do mira, moramo sebe pro?istiti od svojih djela i loših energetskih zapisa. Ne mijenjati drugoga, nego sebe. No, um i ego se bore, oni ne žele da ih se mijenja i stoga vlada stalna borba u okolini. Tu su i naše emocije, um i ego, koji osim fizi?kog tijela ?ine ljudsku anatomiju, a na njih se pre?esto zaboravlja i u svakodnevnom životu. Drugim rije?ima, ljudska anatomija nije samo fizi?ko tijelo – ima tu još puno drugih segmenata koji nas odre?uju, a koje tijelo samo izvršava. Svaki dan od jutra do mraka smo u borbi za egzistenciju i materijalno, pa u ljudima stalno vlada nemir. Ljudi žive u velikoj zabludi, a to je da mogu zadržati ono što posjeduju. No, na materijalnoj razini ništa nije trajno – sve nestane nakon proteka odre?enog vremena.

Marija: Materijalizam stvara ropstvo – zato je dobra izreka „odreci se i uživaj“. Što ljudi manje imaju (osim osnovnih uvjeta za kvalitetan život) to su sretniji, jer nas materijalno veže, ograni?ava te mu robujemo u smislu da stalno nešto moramo održavati, zadržati, a na to trošimo puno vremena i energije. Kod materijalnog vrijedi jedna istina: njegovim nestankom ništa nismo izgubili jer ništa nismo ni imali – novac je tako?er umjetna društvena tvorevina. Puno je važnije primanje i davanje – to je ciklus koji vam se vra?a – ako dajete, dobivate.

Želimir: Sve naše želje (odnosno ambicije) su tako?er energetski zapisi. Neki od nas, primjerice, žele završiti fakultet, neki se dokazati u društvu, neki da imaju stan i auto. No, kad zadovoljimo tu želju, opet nismo sretni, jer ve? imamo novu želju. Pritom se bude destruktivne emocije svojstvene ljudskoj prirodi – bijes, pohlepa, mržnja,  u želji da ?ovjek zadrži i zaštiti to što ima – no to ?ovjek zapravo uop?e nema, to je samo naša percepcija. Puno ljudi se vratilo iz Indije i nastavilo starim putem, jer su ih povukle stare želje. Me?utim, postoje dva puta - ili svjetovni, ili duhovni. Obje energije, oba puta nas vuku – pitanje je samo koja je naša prava priroda, koja nas više ocrtava, kojoj smo skloniji, u tom ?emo smjeru krenuti.

Foto: Polaznici joge

Koliko društvo utje?e na probleme ?ovjeka?

Želimir: Društvo je zbog interesa i koristi uvelo red, te tako postalo odgovorno za ?ovjeka  – ?im se rodi, „nalijepe“ mu se etikete da je, primjerice, Hrvat, katolik, da ?e i?i na folklor. Sve što na etiketi piše u svojoj srži nitko nije – svi smo mi samo ljudi kojima su dodijeljena imena, nacionalnosti, granice, dakle etikete po kojima se me?usobno raspoznajemo u društvu – i to je u redu, sve dok ne po?ne utjecati na naš život u negativnom smislu. Tako izvorno ne postoji jedna i druga zemlja, postoji samo jedna zemlja – i to zemaljska kugla, no sve granice i razlike je marljivo stvarao ljudski um tisu?ama godina. Opet zbog borbe koja stalno vlada, borbe obojane emocijama koje ?ovjeka tjeraju u odre?enom smjeru.

Marija: Tu je važno re?i da su um i emocije su direktno povezane – kad pomislimo na nešto lijepo, javljaju se ugodne emocije i obrnuto. Zbog toga kad pro?istimo um, pro?iš?avamo i emocije. Misli se meditacijom mijenjaju, postaju pozitivne, a tako i negativne misli i posljedi?no loše emocije slabe. Isto tako, ako meditiramo, ne možemo biti sebi?ni - jedno isklju?uje drugo. Meditacijom možemo postati i svjesni emocija koje se u nama odigravaju i bore pa možemo promatrati svoju (negativnu) emociju u odre?enoj situaciji i time je oslabiti, ?ime pomažemo i sebi i drugima.

Želimir: Ljudi sebe percipiraju kao fizi?ka tijela, jer je fizi?ko tijelo vidljivo i opipljivo. No, meditacijom se po?nu osje?ati slojevi (uvjerenja, navike, emocije), odnosno da u nama ima nešto dublje – duša, esencija, energija. Meditacijom se ti slojevi po?nu ?istiti. Tako, primjerice, mi percipiramo da smo, poput jabuke, fizi?ko tijelo, no nismo samo to, jer se ta kora može maknuti, a  postoji i neka srž - koštica. Kad meditiramo, gulimo negativne emocije kao jabuku, sloj po sloj, istovremeno se osloba?aju?i tereta i otpuštaju?i emocije. Kad se ogule svi slojevi do?e se do koštice (esencije, srži), spozna se sre?a. Dnevno imamo puno negativnih misli i emocija - potrebno je izbaciti iz sebe bijes, mržnju, ljubomoru, navike, destruktivna uvjerenja, krivicu, zamjeranje. Zato meditaciju treba raditi redovito, na dnevnoj bazi. Sve dok vidim u nekome krivca, ili nekoga na bilo koji na?in optužim za nešto, to nema veze sa istinskom sre?om.

Što zna?i spoznati mir i kako živjeti u miru?

Želimir: Kad ?ovjek do?e do mira, odnosno spozna sebe, to ne zna?i da mora ostaviti sve što posjeduje i svakoga koga voli i oti?i meditirati u pustinju, nego živi normalno u svojoj okolini, ali u miru. Mir je smisao života. Sve nas vu?e da idemo u odre?enom smjeru. No, što je to što nas vu?e? Naša uvjerenja, koja su energetski zapisi. Nekoga vu?e da oplja?ka banku, nekoga da krade, nekoga da pije, jer su ti ljudi prikupili takva iskustva – vidjeli su da je netko nekoga tukao, oštetio, da je netko kod ku?e pio. U njima se nešto energetski zapisalo, i to ih nesvjesno vu?e u tom smjeru. Zato je jako važno meditacijom pro?iš?avati energetske zapise u nama i razmišljati o svom životnom putu. Kroz najve?i dio života prolazimo nesvjesno. Rijetko tko razmišlja zašto radi to što radi, zašto i  da li to uop?e želi. No, kad djelujemo nesvjesno, po inerciji, odra?ujemo sve emocije automatski - kao i život u cjelini.

Marija: Na mir utje?e i spoznaja da je život promjena. Sve u životu se mijenja u ciklusima – dan, no?, zdravlje, bolest, kiša, snijeg, mladost, starost. Kad se život prihvati kao ciklus, kad prestanemo robovati navikama i ustaljenom, rutiniranom životu te ga prihvatimo sa svim njegovim promjenama, spremni smo živjeti u miru. Pri tome tako?er pomaže meditacija, u smislu da lakše prihvatimo promjene i da ih razumijemo.

Foto: Predizbodna kampanja u Indiji - jeftinija i u?inkovitija od naših

Koje ste ayurvedske tehnike nau?ili?

Marija: Mnoge – primjerice, razli?ite vrste masaža za koje se koristi ulje pripremljeno po izvornoj recepturi, kuhano na otvorenoj vatri s puno ljubavi i strpljenja. Svi sastojci su organskog podrijetla. Tu su i razli?iti tretmani za poboljšanje stanja organizma ili lije?enje pojedinih stanja. Možete izabrati izme?u: ABHYANGA - sinkronizirana lagana masaža za duboku relaksaciju,?isti od stresa i toksina te uskla?uje sve tjelesne funkcije i rad lijeve i desne polutke mozga, VISHES - masaža s pritiskom, poboljšava cirkulaciju (posebno perifernu) te poti?e izmjenu tvari u organizmu, UDWARTANA u dvije verzije: a)„piling“ pastom od ulja, trava i žitarica –uklanja stari, gornji sloj kože, aktivira krvotok, poti?e izmjenu tvari u tijelu i b) suha masaža biljnim prahom-poti?e cirkulaciju, izmjenu tvari u organizmu, posebno se preporu?a za pretile osobe i u uklanjanju celulita, RAINDROP - masaža sa 11 vrsta aroma ulja - za sve probleme le?a i kralježnice (išijas, skolioza, multipla skleroza, umorna le?a…), SHIRODARA - tretman  dubokog mira - za umirenje i regeneraciju živ?anog sustava i osjetila  koji  aktivira tjelesne prirodne mehanizme lije?enja da se oslobode stresa, poboljšava mentalnu jasno?u i sklad, ima vrlo pozitivan u?inak na rad žlijezda s unutarnjim izlu?ivanjem, glavobolje, migrene, bolesti gornjeg dišnog sustava, NASYA - iznimno efikasan tretman za gotovo sve probleme koje se manifestiraju na  glavi, vratu, ramenima i gornjim udovima (polipi, rinitis, tonzilitis, cervikalni spondilitis, migrene,  glavobolja, nesanica, afonija, mucanje…), uklanja sluz iz dišnih putova, NETRA TARPANA - tretman za gotovo sve  probleme s o?ima (upala , svrbež, žarenje o?iju i umorne o?, glaukom, mrena…), uklanja i bore oko o?iju, KALARI RU?NA MASAŽA- masaža proizašla iz tradicionalne Kalari borila?ke vještine, ?isti od stresa i toksina i priprema je za Kalari masažu stopalima.  Masaža se radi na podnoj podlozi ili na ayurvedskom  drvenom stolu, KALARI MASAŽA STOPALIMA - izuzetno mo?na masaža u ?iš?enju toksina iz tijela, trenutno ju radimo za muškarce ?vrš?e konstitucije,odli?na za sportaše. Preporu?ujemo da se masaža radi na tvrdoj podlozi radi boljeg u?inka. Jedinstveno! AYURVEDA SINKRONA MASAŽA- izvode ju dva terapeuta, poti?e izmjenu tvari i cirkulaciju, osvježava, snaži i energizira tijelo i um.  Varijanta je Abyanga masaže. KARNA POORANA -  tretman za održavanje zdravlja i lije?enje bolesti uha, INDIAN HEAD MASAŽA-indijska masaža glave i lica, poti?e cirkulaciju, otklanja napetost i stres, poboljšava koncentraciju i daje bistrinu misli, vra?a osmijeh na lice .

Foto: Toliko razli?iti, a toliko isti

Duhovnost, svjesnost, jednostavnost života i nesebi?no pomaganje lekcije su koje su im postale životni moto. Vjeruju kako ?e to biti dovoljno da pruže Marku radost djetinjstva, iskustvo životnog putovanja i što raniju spoznaju da je istinska sre?a u nama, a vama da iskreno i duboko razmislite o svome putu i njegovom smislu (vratite se na po?etak i pro?itajte odgovor na pitanje što im je najvažnije u životu – možda vas odgovor inspirira). Ako želite poboljšati sebe i svoj život, posjetite stranice njihove udruge Mudrost: www.alternativnolijecenje.hr - ne?e vam obe?ati sre?u preko no?i nego otvorena vrata za sva pitanja, dvojbe, probleme, podršku, prolaziti s vama uporno i marljivo kroz tehnike joge, meditacije, disanja, opuštanja, energiziranja i pružiti vam originalne ayurvedske tretmane. I to je klju? do vaših vrata sre?e i mira.