Masovno branje samoniklog bilja pokazatelj je neimaštine Hrvata

Silna potraga građana za samoniklim biljem i gljivama u mnogome je rezultat samonikle bijede u našoj zemlji, a puno manje rezultat svijesti građana i želje da se hrane zdravije, odnosno da jedu više „zelenjave“ ,a manje mesa i kolača, piše Vjesnik.hr.

Po jedan Bribirac, Riječanin i Varaždinac umrli su minulih dana nakon što su jeli otrovne listove đurđice i mrazovca spravljene na salatu, koje su sami ubrali, uvjereni da se radi o medvjeđem luku.

U riječkom KBC-u trenutno zbog trovanja mrazovcem leži još petero Riječana i Riječanki, od kojih je jedna sedamdesetogodišnjakinja u kritičnom stanju.

Ovog proljeća veliki broj naših građana bere samoniklo bilje, počevši od šparoga po otocima i u priobalju, do gljiva, maslačka, medvjeđeg luka i cvjetova bazge u Gortskom kotaru, ali i i drugim krajevima naše zemlje.

Šparoge beru i brojni gosti iz Italije i Slovenije, te ih ilegalno iznose iz naše zemlje, s tim da se ta cijenjena diuretična biljka krijumčari u EU istim onim kanalima kojima nezakonito već godinama putuju tartufi, vrganji i prstaci.

Dugogodišnji berači šparoga s riječkog i opatijskog područja napominju kako nikada dosad šparoge nije bralo tako puno ljudi kao ovog proljeća. O tome svjedoče doslovce brda te biljke na tezgama riječke tržnice, što nikada ranije nije bio slučaj, jer su šparoge uglavnom prodavane u malim svežnjićima, svaki 20-30 kuna.

Trenutno Riječani mogu kupiti kilogram šparoga već za 100 kuna, dok je lani prodavan dvostruko skuplje.

Neki riječki i goranski travari smatraju da sve više ljudi bere samoniklo bilje u želji da barem malo poboljšaju mršavi kućni budžet, obzirom da je redom riječ o umirovljenicima ili nezaposlenim osobama.

Obzirom da ih je sram to priznati, tvrde da to čine jer su čuli da će biti zdraviji ako konzumiraju jela spravljena od pojedinih biljaka, šumskih plodina ili gljiva.

Na žalost, puno je i onih očajnika koji na svoju ruku beru biljke za koje su čuli da imaju antikancerogene sastojke, te onda od njih spravljaju ' spasonosne' tinkture i druge pripravke, jer nemaju novca da bi kupili one koje nude farmakološki laboratoriji.

Nije nikakva tajna da ima podosta Riječana, koji od ubranih šparoga naprave i nekoliko obroka tjedno, od šparoga na salatu ili s jajima, do juhe, variva ili maneštre od te biljke.

Toj zelenjavi pridodaju pola kilograma svježih šaruna ili srdela kupljenih za 5, odnosno 10 kuna, i preživjeli su dan.

Sve to svjedoči da je ta silna potraga građana za samoniklim biljem i gljivama u mnogome rezultat samonikle bijede u našoj zemlji, a puno manje rezultat svijesti građana i želje da se hrane zdravije, odnosno da jedu više zelenjave,a manje mesa i kolača.