Oproštaj od Šarlija, najsamozatajnijeg umjetnika varaždinskog teatra

Varaždinska kulturna javnost oprostila se u srijedu od još jednog zaslužnog umjetnika, Dragutina Novakovi?a Šarlija, na komemoraciji u gledalištu HNK, u o?i posljednjeg ispra?aja na Varaždinskom groblju...

>>Varaždin: Sino? preminuo glazbenik Dragutin Novakovi? - Šarli

Dragutin Novakovi? Šarli ro?en je 25. kolovoza 1950. u Varaždinu. U Varaždinu je poha?ao glazbenu školu, a od 1978. stalno je zaposlen u HNK u Varaždinu kao scenski kompozitor i korepetitor.

Djelovao je u Teatru poezije Ars longa vita brevis kojeg je osnovao i vodio Zlatko Vitez 1969. do 1973., tada još student kazališne akademije. Prva predstava za koju je pisao scensku glazbu, prije stalnog angažmana, bila je Mandragola  Niccoloa Machiavellia, u režiji Petra Ve?eka 1975. Simptomati?no je za Šarlija da je song Mandragola se zove ova igra, kao mnogi drugi poslije, do dan-danas ostao u uhu onima koji su u to vrijeme radili u varaždinskom kazalištu.

Usporedno s djelovanjem u kazalištu, Šarli je ostvario i zapaženu karijeru šansonijera – kantautora. Napisao je mnogo pjesama koje nije uglazbio, a koje je objavio u zbirci „Kada ode“, 2000. godine.

Takvog šansonjera kakav je bio Šarli, Varaždin zasigurno nikada više ne?e imati, rekao je književnik Ernest Fišer u svojem obra?anju njegovim okupljenim štovateljima, rodbini i prijateljima.

- On ?e živjeti u mojim pjesmama koje je uglazbio. Nitko drugi to ne bi napravio kao Šarli – naglasio je Fišer dodavši da je Novakovi? imao svoje „zlatne trenutke“, na svim promocijama stiha.

Na brojne putešestvije koje je prošao s Šarlijem, osvrnuo se glumac Ljubomir Kerekeš.

- Teško mi je, i jako ti zamjeram da si nam to napravil. Puno smo zajedno prošli i pamtit ?u kako si uvijek sve znao okrenuti na zafrkanciju – kazao je izme?u ostalog, vidno potresen Kerekeš.

Bez Šarlija, nema dobrog duha varaždinskog teatra, ali ni kazališnog bifea, zaklju?io je Stojan Matavulj, ?lan varaždinskog HNK.