U varaždinskom kraju volovi u božićnoj noći progovorili ljudskim jezikom

Badnjak je u varaždinskom kraju oduvijek zauzimao posebno mjesto u pripremi Božića. Za brojne obitelji, poglavito u ruralnim sredinama bio je to dan ispunjen radošću, iščekivanjem i ponekad, pravom strkom...

Naime, uvijek je trebalo dosta toga pripremiti u kući i oko nje kako bi blagdansko slavlje moglo proteći svečano i dostojanstveno.

I “blago“ je postilo

Na sam su se Badnjak ukućani rano ustajali. Dok su žene napravile božićni objed, pospremile dom i spravile nemrsnu hranu za večeru, muškarci bi hranili stoku koja je također trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina. Staje i drugi prostori u kojima stoka boravi brižno bi se očistili, a hrana koja se životinjama daje na Božić, pripremala se još na Badnjak.

To ne čudi jer se na Božić uvijek fizički radi samo ono što je najnužnije. Da je i “blago“ moralo postiti, otkrio nam je na primjeru običaja iz Kamene Gorice prof. Tibor Martan, dipl. etnolog.  

- “Blago“ je naziv kojeg starije stanovništvo Kamene Gorice u svojim kazivanjima koristi kao oznaku za domaće životinje, ponajviše goveda i konje, ali i za ostale životinje koje čovjeku osiguravaju hranu i zaštitu. U Kamenoj Gorici postoji niz božićnih običaja u kojima su sudionici upravo domaće životinje ili se određenim običajnim radnjama želi osigurati njihovo zdravlje i plodnost. Zanimljivo je i to da je „blago“ moralo postiti zajedno s gospodarima uoči svetkovine većih blagdana tijekom božićnih dana – naglasio je Martan.

Božićni stol

Početak božićnih zbivanja vežemo uz Badnjak odnosno Koleni post. Bio je to dan pripreme za nadolazeći blagdan. Žene su spravljale hranu i kolače, a muškarci drva i cmrek koji će ukućani ukrasiti kinčom, kod kuće izrađenim božićnim nakitom.

- Koleni post bio je strogo posni dan kako za ljude tako i za životinje. Toga dana „blago“ se hranilo prvi puta tek u popodnevnim satima. Glavni događaj Badnjaka bilo je unošenje slame u kuću, izricanje prigodne čestitke za rodnosti i plodnost te blagovanje posne večere u krugu najuže obitelji. Prije ovih zbivanja moglo se kuću malo nakaditi tamjanom odnosno svetstvom. Prilikom kađenja pazilo se da u kući ne bude prisutna mačka - rekao je Martan dodavši kako se vjerovalo da  kao nijemi stvor ne smije biti posvećena tamjanom!

“Kravska“ večera

Za večeru je, pak, bilo dozvoljeno blagovanje namirnica koje su isključivo potjecale od goveda, odnosno večera je trebala biti „kravska“. Zato je za večeru uglavnom pripremana pera, posni kolač s nadjevom od sira. U peru se također nisu smjeli dodavati ni ostali začini poput svinjske masti i soli.

- Prije blagovanja večere ispod stola je stavljena slama i jaram. Vjerovalo se da će jaram ovim izlaganjem na slami biti blagoslovljen, a da će krave i volovi biti kod vožnje poslušni, marljivi i strpljivi. Oko nogu stola znalo se omatati uže ili lanac uz riječi: “Vežem voku zube, a jastrebu kljun!“ Ovom običajnom radnjom željelo se zaštiti „blago“ od mogućih grabežljivaca. Najstariji muški član obitelji morao je izreći prije večere prigodnu čestitku u kojoj je zaželio čitavoj obitelji rodnost polja i vinograda, plodnost „blaga“ i Božjeg blagoslova - ističe.

Naveo je i da su žitelji Kamene Gorice zbog uzgoja pčela u spomenutoj čestitki spominjali i te marljive kukce. Zagovor je glasio: “Dej vam Bog pune koše čmeli“!

Svetost kod pčela

Pčela je, naime, smatrna svetom životinjom, a med je uz prehrambene svrhe služio i kao lijek gotovo kod svih vrsta bolesti.Po svršetku blagovanja posne večeri u kuću se uvodilo psa koji je te noći ostajao s ukućanima. Prema kazivanjima koje je zapisao naš sugovornik, to se činilo stoga kako psa te noći ne bi uhvatile coprnice i jahale na njemu čitavu noć.

Božićno žito i slama zakokoši

Po povratku s polnoćke prvo se odlazilo u staje nahraniti „blago“ jer je bilo rašireno vjerovanje da u božićnoj noći „blago“ progovara ljudskim jezikom.

- I danas na području Kamene Gorice postoji priča koja govori o tome. Priča glasi: Jedan je stariji bračni par imao tri sina i tri snahe. Bili su vrlo pobožni i radišni. Uzgajali su volove. Međutim, nikako se nisu uspjeli riješiti siromaštva. Što su više radili bivali su sve siromašniji. Bračni je par bio zbog toga jako tužan jer su voljeli sinove i snahe i željeli su za njih bolji život. Jedne božićne noći starac je otišao nahraniti volove te ih čuo kako međusobno razgovaraju ljudskim glasom. Volovi su razgovarali kako će na obitelj doći Božji blagoslov tek onda kad najmlađa snaha bude protjerana iz kuće jer je coprnica. Starac je učinio ono što su volovi rekli te protjerao snahu. Ubrzo je Božji blagoslov stigao na njegov dom, a njegovi sinovi svojim su poštenim radom postigli bogatstvo – kazao je Martan.

Općenito, volovi su uvijek ljudima donosili sreću i štiili ih od zlih sila. Tako Terezija Kerep spominje događaj koji se dogodio njenom pradjedu Jakovu Čičku.

Cmrek, nekadašnje božićno drvce

- Vračajući se kasno navečer kući sa sajma gdje je prodao volove naišao je na zid posred puta te nije mogao nastaviti dalje. Vjerovao je da je to djelo coprnica jer je bio sam bez volova. Kada se malo pribrao uzeo  je svitnjak, vezicu hlača narodne nošnje, i njime tri puta udario taj zid te je ovaj nestao, a on je ipak sretno stigao kući – prisjeća se jedna od kazivačica.

Pera za koleni post

“Hudi“ kokoti

Inače, na blagdan Svetog Stjepana ili Štefanje, običavalo se kokotu dati malo češnjaka kako bi bio „hudi“, odnosno hrabar. Očekivalo se da će kokot kao gospodar dvorišta hrabro braniti svoje kokoši od grabežljivaca, ali i kokota iz susjednih dvorišta.

- Toga istog dana kravama i volovima su se šilom bole uši kako bi bile poslušne kod vožnje kola i oranja. Na blagdan Svetog Ivana apostola, Januševo, iz kuće se iznosila slama i žito koji su na Badnjak unijeti u kuću. Od jednog dijela slame kokošima se svijalo gnijezda za nošenje jaja, a dio se čuvao do proljeća kada se od nje kvočkama savijalo gnijezda kako bi se plići lijegali na „svetoj“ slami. Žitek, odnosno zrnje svih žitarica koje je stajalo na božićnom stolu, se razdijelio svim domaćim životinjama kako bi bile zdrave – rekao je Martan od kojeg doznajemo da je uoči blagdana Sveta tri kralja „blago“ ponovno postilo.

Kazivačica Slava Pupek

Sveta tri kralja

Uzrok je bio u vjerovanju kako ni sveti kraljevi Gašpar, Melkior i Baltazar nisu hranili svoje konje sve dok nisu pronašli dijete - malog Isusa. Ovo je vjerovanje zabilježeno u Madžarevu, a predaju o božićnim običajima kazivale Ana Stepančec i Katica Novoselec iz Madžareva, te Terezija Kerep i Slava Pupek iz Kamene Gorice.

Izvor: 30 dana