"Izvan okvira" Zlatka Mehuna: Mi i Ameri...!

Dugo sam se lomio i na kraju – slomio! Nisam u ovoj kolumni želio ni riječi utrošiti na ono što ovih dana svi spominju, pišu, brišu, obrazlažu... Ali, vrag mi ipak ne da mira.

O obilježavanju dana neovisnosti Republike Hrvatske je riječ. O 8. listopadu - dana kada je 1991. godine Republika Hrvatska raskinula sve državno-pravne sveze s ostalim republikama koje su tvorile raspadajuću SFRJ. O danu koji je bio izravna posljedica odluke Hrvatskog Sabora od 25. lipnja 1991. godine, kada su i Republika Hrvatska i Republika Slovenija istodobno odlučile napustiti dotadašnju jugoslavensku zajednicu. No, tada je na odluku Hrvatskog Sabora proglašen tromjesečni moratorij koji je istekao početkom listopada. A onda su, bez ikakva povoda i mučki iz zraka 7. listopada 1991.godine zrakoplovima JNA vrlo precizno gađani Banski dvori. Bio je to klasičan atentat na tadašnje legitimno izabrano hrvatsko političko vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. I jasan znak da Republika Hrvatska više nema što tražiti u jugoslavenskoj zajednici.

Ovih nekoliko povijesnih činjenica odlučio sam napisati samo i isključivo zbog podsjećanja na to vrijeme (onima čije je sjećanje pomalo izbljedjelo), ali i kao temeljnu poruku mlađim generacijama. I ovogodišnje obilježavanje Dana hrvatske neovisnosti pokazalo je da s vremenom sve manje cijenimo, znamo i uvažavamo našu i (nažalost) krvlju mnogih hrvatskih branitelja natopljenu blisku povijest. Baš kao i u nedavnom slučaju obilježavanja Dana oslobođenja Varaždina, kada je taj datum "rutinski odrađen" tamo nekim polaganjem vijenaca, s malo govorancija - uglavnom i samo onima koji su bili suvremenici toga doba. Tako je i Dan hrvatske neovisnosti skromno obilježen diljem "lijepe naše".  Tu i tamo neka istaknuta trobojnica, a na komemorativnim svečanostima polaganja vijenaca i paljenja svijeća uz spomen - obilježja hrvatskim braniteljima uglavnom – druga liga! Baš kao i u Varaždinu gdje su tu "rutinsku zadaću" odradili zamjenik župana i predsjednik Gradskog vijeća! Ne podcjenjujem njih osobno ni najmanje, ali... Ima li što sramotnije za  "narodne tribune", zastupnike koje smo birali s punim povjerenjem, kada se na najveći državni blagdan ne udostoje biti na svome radnom mjestu – u Sabornici. Na svečanoj sjednici Hrvatskog Sabora, kako su izbrojili pedantni analitičari, nije se pojavilo čak stotinjak zastupnika. Precizna brojka po stranačkoj sturkturi ignoriranja jednog od najvećih državnih blagdana nije objavljena. A bilo bi vrlo zanimljivo uoči predstojećih predsjedničkih, pa zatim i parlamentarnih izbora vidjeti da li je u ovom slučaju "atomski" bio s lijeva ili - s desna!

Kad se čak ni na većini zgrada državnih institucija nisu povodom blagdana vijorile hrvatske trobojnice, sasvim je normalno da je u oči mnogih upala jedna "lijepa plahta razigranih duginih boja" koju su provokativnim činom (prema kome i čemu?!) na blagdan državne neovisnosati Republike Hrvatske u Rijeci izvjesili tamošnji kazalištarci. Ili bolje reći oni koji tamo samo gostuju za dobru plaću i honorar, a baš ih briga za stvarne osjećaje građana Rijeke. Kad je Ivan plemeniti Zajc skladao prekrasnu odu Nikoli Šubiću Zrinjskom zasigurno nije mogao ni sanajti da će se jednom, tamo u nekom dalekom 21. stoljeću "zafrljiti" neki tipovi koji će od teatra s njegovim (Zajčevim!) imenom napraviti privatnu prćiju i dan neovisnosti jedne zemlje poistovjetiti s neovisnošću jedne manjinske (u punom smislu te riječi!) zajednice, koja, uostalom, svoju opredjeljenos za ljubav drugačiju od od drugih ionako najdjelotvornije može iskazivati (kao i svaku intimnost!) unutar vlastita četiri zida!

"Ufrljenih" i "zafrljenih" poruka umotanih u plašt umjetničke slobode u ovoj smo se zemlji već ionako posljenjih godina naslušali, nagledali i mnogo puta – tolerirarali. Ali, kad nešto ne ide uz nešto drugo, onda to treba i jasno kazati. E zato i ja ovo pišem. Dan neovisnosti Republike Hrvatske ipak jest i mora biti dan ponosa i slave svih koji su za njezinu neovisnost dali sve što su imali – pa čak i vlastite živote! Uz Hrvate, među njima je bilo i pripadnika nacionalnih manjina  - Srba, Talijana, Ukrajinaca, Čeha, Slovaka, Roma... Tko kaže da za Hrvatsku nisu ginuli i pripadnici rodnih manjina, pa čak i LGBT zajednice?! Samo im je pripadnost drugačijem pogledu na svijet i društvo u onom turbulentnom vremenu zasigurno bila manje važna od temeljne borbe za opstojnost. Čemu onda one "zafrljene" krpe kao provokacija istinskog domoljublja na jedan od najvećih nacionalnih praznika.

Ili da pitam "zafrljene" tipove: da li im je možda palo na njihov "zafrljeni" um da svoje "lijepe šarene krpice" objese na neku od američkih institucija (tamo negdje na Broadwayu!) povodom američkog  Independent Day?! Mi i Ameri.... !