“Izvan okvira” Zlatka Mehuna – Pozdrav iz “dežele”

Poslovno okruženje za strane (ali i domaće) investitore u Hrvatskoj iz godine u godinu se pogoršava. Vlada nikako da pronađe put iz labirinta gospodarskih teškoća i krize, koja se nad ovom zemljom, kao gusta magla, vuče već šestu godinu. I po svoj prilici, potrajat će još koju.

Ovih su dana mnogi stanovnici sjeverozapadne Hrvatske u svojim poštanskim sandučićima pronašli simpatičan "pozdrav iz Slovenije". Jedna velika i ugledna međunarodna tvrtka, koja je još do prije nekoliko mjeseci imala svoj prodajni centar i u Varaždinu, poziva "solomahere" na šoping u njihove prodajne centre u obližnjim slovenskim pograničnim mjestima. Naravno, nude se nezaboravni popusti, rasprodaje, sniženja.... I sve je to "upakirano" u marketinški i PR-ovski vješto sročenoj poruci na dopisnici, koja vas, naprosto, vabi u šoping u susjedstvo. Kad smo si, uostalom, dali oduška, te po neke sitnici otišli "preko grane" u nekad omiljeni Graz, Leibnitz, Maribor, Ptuj....?

Šoping u susjedstvu nekad je bio omiljen mnogim Varaždincima, Zagorcima, Međimurcima, Podravcima... Nismo tada, prije desetak i više godina, u našem dvorištu imali prilike kupovati u trgovačkim lancima, šoping centrima i snabdijevati se vrhunskim robnim markama po primjerenim cijenama. I još k tome plaćati – kunama ili karticama. Danas nam je sve to dostupno tu, nadohvat ruke. Ali sad više nemamo novaca, a i "tehniciranje" s karticama postaje – znanstvena disciplina!

Uvidjeli su to veliki međunarodni trgovački igrači, pa se odlučili povući iz "lijepe naše". Do neke druge, povoljnije prilike, koja se, možda neće ni ukazati. Jer, poslovno okruženje za strane (ali i domaće) investitore u Hrvatskoj iz godine u godinu se pogoršava. Vlada nikako da pronađe put iz labirinta gospodarskih teškoća i krize, koja se nad ovom zemljom, kao gusta magla, vuče već šestu godinu. I po svoj prilici, potrajat će još koju.

U takvoj situaciji najraširenija umjetnost u Hrvata je – "umjetnost" preživljavanja. A kod onih koje ne vodi srce (domoljublje), nego razum (profit),  dijagnoza krize koja iz akutne prelazi u kroničnu fazu dovoljan je je razlog za suzdržanost u novim ili žurno okončanje starih poslovnih poduhvata (odustajanje od gradnje novih trgovačkih centara i zatvaranje postojećih).

Dok je Varaždin prije desetak godina bio "pod opsadom" raznih trgovačkih lanaca koji su izgradili  niz većih ili manjih trgovačkih centara, sada je počeo obrnuti proces. Spomenuti međunarodni lanac, koji je imao veliki prodajni centar na sjeverozapadnom ulazu u grad, već je ispraznio svoje police i sada te iste kupce zove u Sloveniju. U kuloarima se šuška o odlasku još jednog sličnog trgovačkog lanca iz Varaždina, a ne zna se ni što će donijeti nedavno preuzimanje slovenskog trgovačkog ponosa od strane najvećeg hrvatskog trgovačkog lanca.

Ako je konkurencija šoping centara pokazatelj razvijenosti, stanja kupovne moći i potrošačke snage neke zajednice, onda je Varaždin, definitivno, među najrazvijenijima u zemlji. I time opravdava visoko mjesto na ljestvici konkurentnosti hrvatskih županija. No, ta je konkurentnost ostvarena zahvaljujući niskoj cijeni rada, jer po plaćama je Varaždinska županija u donjem dijelu ljestvice uspješnosti hrvatskih županija. A sve niže plaće, oslabljena platežna moć građana, te usmjeravanje na kupovinu samo onoga što je najnužnije za život, imaju za posljedicu i smanjenje prometa u trgovačkim centrima. U onom s početka priče to su najranije spoznali i zatvorili su svoja vrata. I sada na kućne adrese šalju "vabilo" za posjet njihovim centrima u Sloveniji.

Lijepo je ići u šoping kod susjeda, osobito kad smo na godišnjem odmoru. Ali u sve tanjim novčanicima teško je pronaći pretinac iz kojeg će iskočiti neki "crni fond" za šoping u Sloveniji. Zato će dopisnica s početka priče za mnoge ipak ostati samo – "pozdrav iz dežele"!