Pisma iz Hrvatistana: Istina se ne piše u Saboru, niti se može kažnjavati zatvorom

Bude li sreće, za otprilike pedeset godina u Hrvatskoj će završiti Drugi svjetski rat, a mi ćemo, tupavi i blesavi kakvi već jesmo, zajedno s generacijama koje stasaju, jedva dočekati da ga napokon zamijeni jedan novi, nama ništa manje važan, dakle onaj što se krije iza pretenciozne sintagme koju je početkom devedesetih iskovao Globusov redaktor Marko Grčić po uzoru na Staljinov Otadžbinski rat.

Ništa se zapravo bitnoga neće promijeniti niti ćemo mi biti nešto pametniji, bit će to tek nastavak rata drugim sredstvima. Tita, Staljina i Churchilla zamijenit će Tuđman, Milošević i Alija Izetbegović, ulogu Pavelićeve Endehazije zauzet će marionetska tvorevina poznatija pod nazivom Herceg-Bosna, Jasenovac će zamijeniti splitska Lora, a Bleiburg će svoje mjesto u raspravama prepustiti Oluji.

Tu negdje, za otprilike pedeset godina, kako rekoh, navijači Millwalla slavit će treći uzastopni naslov prvaka Engleske, Amerikanci i Rusi za sitne će pare prodavati aranžmane jednodnevnih izleta na Mjesec, u Sjevernoj Koreji cvast će demokracija i tržišno gospodarstvo, a Hrvati će napokon, kako i dolikuje malom balkanskom plemenu vječito okrenutom boljoj budućnosti, biti zreli za koliko-toliko ozbiljnu diskusiju o oružanom sukobu s početka zadnjeg desetljeća prošloga stoljeća.

Cijelu kolumnu Pisma iz Hrvatistana pročitajte u novom broju etjednika.