Priče s kavice Ines Hrain: Psihologija ostanka u nevaljaloj vezi

Psihologija je nekad bila poprilično težak predmet, terapeuti su morali znati sve moguće podjele ličnosti, tipove koji su ih osmislili, poremećaje, bolesti i liječenje.

No ovo što danas gledamo na televiziji, stvara nam sasvim suprotnu sliku, pacijent se odmara na kauču, terapeut mu s vremena na vrijeme postavi kakvo pitanjce o tome „što misli da bi trebao učiniti“, te pritom gleda na sat. Najomiljenija suvremena smjernica je „pravo na odlučivanje“.

Ta je mudrolija proširena i na loše odlučivanje i na neodlučivanje. Dakle, konačni odgovor glasi – svatko ima pravo odlučiti na jedan ili drugi način, a ima pravo i ne odlučiti. Savršeno. Dakle, može vrit, može mimo, a i ne mora nikud. Glavno da za to platimo dvjesto kuna. O tome ne možemo odlučiti, cijena je fiksna.

Jedna se cura pitala što je najbolje za nju, treba li ostati u vezi, ili sve prekinuti. Pa je malo naginjala na jednu, malo na drugu stranu. Pa je onda puštala neko vrijeme stvari da teku same. Pa opet razmišljala i vagala. Imao je on puno dobrih osobina. Bili su već dugo zajedno, sljedeći je korak trebalo biti vjenčanje.

Gledala je parove oko sebe, nasmijane i uzbuđene što su zajedno. Ona i njezin dragi to nisu imali. Nije se mogla sjetiti niti jesu li ikad izgledali tako. A valjda jesu, na početku, u srednjoj školi. No ljubavi je bilo još uvijek. Samo, je li to ono pravo? Ostati ili ne ostati? Prihvatiti sigurnost ili se baciti na nešto novo?

Cijelu kolumnu Ines Hrain pročitajte u etjedniku.