Izbori 2011: Habuševih pet koraka za iskorak VŽ sporta

Piše: Promo

Objavljeno: 10.10.2011. 13:49

Zadnja izmjena: 08.12.2015. 08:11

Foto: Andrej Švoger / CROPIX

Kandidat HNS-a, SDP-a i HSU-a za gradonačelnika Goran Habuš i kandidati za njegove zamjenike Natalija Martinčević i Vjeran Radelić predstavili su svoj program za poboljšanje stanja u varaždinskom sportu nazvan „5 koraka za iskorak varaždinskog sporta“.

Potaknuti stagnacijom i lošim položajem varaždinskih sportaša i klubova, Habuš, Radelić i Martinčević analizirali su stanje sporta u Varaždinu i došli do zaključka da su problemi varaždinskog sporta najviše vezani uz – politiku.

- Varaždinski sport je trenutno u situaciji da nikada nije imao bolju sportsku infrastrukturu, ali niti lošiji položaj sportaša i klubova. Naše je mišljenje da je varaždinski sport upao u probleme kad je politika ušla u njega. Činjenica je da su u najvećim problemima perjanice varaždinskog sporta, rukometaši i nogometaši, na čijem čelu su ljudi iz politike - naglasio je Habuš.

Kao najvažniji korak koji bi trebao doprinijeti boljitku varaždinskog sporta Habuš, Martinčević i Radelić zato ističu micanje politike iz sporta, odnosno prepuštanje sporta stručnim i educiranim sportskim kadrovima

Kao konkretne mjere za poboljšanje stanja u sportu ističu pak osnivanje javne ustanove za sportske objekte, odvajanje financiranja profesionalnog sporta od amaterskog, osnivanje zaklade za financiranje vrhunskog sporta, aktivnije poticanje sporta u osnovnim školama te povećanje ulaganja za sportsku edukaciju.

- Obzirom da sportovi koji okupljaju najveći broj mladih stagniraju uskoro nam se može dogoditi da će gradska sportska infrastruktura na kojoj nam mogu pozavidjeti i puno bogatiji europski gradovi, zjapiti prazna. Vrijeme je da napravimo zaokret, da uvedemo znanje i kreativnost u varaždinski sport, da donesemo jasne kriterije za financiranje sporta. Sport je izuzetno važan jer odvlači mlade od poroka, ali može biti i vrlo koristan u svrhu promocije Grada i cijele regije – ističu Habuš, Martinčević i Radelić.

Komentari