Heroji: Policajci Jasminko Mirović, Robert Varga i Dušan Juričinec spasili su baku Mariju

Jasminko Mirović, Robert Varga i Dušan Juričinec - to su imena heroja, policajaca koji su stavili svoje živote na kocku kako bi spasili život starice Marije Lazar (84) iz potpuno poplavljene kuće u Lovrečan Otoku, u trenutku kad je na tom mjestu divljao rekordni vodeni val na rijeci Dravi. 

>> Spašavanje bake Marije: Kako su policajci spasili staricu od nabujale rijeke

Jedna je od najvažnijih obveza svakog hrvatskog policajca jest da je dužan u svako doba poduzeti nužne radnje radi zaštite života i osobne sigurnosti ljudi i imovine. 

U ponedjeljak navečer tu su obvezu, riskirajući vlastite živote, ispunila tri policajca PU varaždinske, pripadnici Interventne jedinice policije Jasminko Mirović i Robert Varga te granični policajac Dušan Juričinec. 

U trenutku kad je na predjelu naselja Lovrečan Otok divljao monstruozni vodeni val s rekordnim protokom vode od 3300 kubika po sekundi, što je apsolutni rekord od kada se mjeri protok vode na tom području, ti su policajci, unatoč tome da su znali da time riskiraju svoje živote, izveli kompliciranu i dramatičnu akciju spašavanja čamcem starice Marije Lazar (84) iz njene potpuno poplavljene kuće u Lovrečan Otoku. 

- Već oko 20 sati dobio sam poziv od dežurnog da budem u pripravnosti bude li trebalo izvesti akciju spašavanja, a u 23.30 sati u ponedjeljak navečer dobio sam poziv da hitno dođem u bazu. Do baze mi je trebalo pet minuta, a tamo me već dočekao spreman čamac i dežurni kolege. Odmah smo krenuli za Lovrečan Otok - ispričao nam je Jasminko Mirović, zapovjednik interventnog voda koji je vodio akciju spašavanja Marije Lazar (84) u Lovrečan Otoku, inače stručnjak za intervencije na vodi Interventne jedinice policije PU varaždinske. 

- Dolaskom do mosta kod Lovrečan Otoka odmah smo mogli vidjeti da je situacija uistinu dramatična. Obavili smo razgovore, prikupili potrebne informacije i, iako je bilo jasno da time puno riskiramo, krenuli u akciju spašavanja oko 1 sat u noći - prisjeća se Mirović.

U čamcu kojim su krenuli u akciju spašavanja bili su Mirović i njegov kolega iz Interventne jedinice Robert Varga te granični policajac Dušan Juričinec koji dobro poznaje teren kojim su se trebali kretati. Interventni policajci Dragutin Horvat i Petar Conjar ostali su na obali. 

- Oni nisu bili u čamcu samo zato jer im to ja kao zapovjednik to nisam dopustio. Uvjeti su bili strašni. Voda je divljala kao nikad prije. Vjerujte, stalno sam na vodi, ali tako nešto u životu nisam vidio. Kolege iz interventne jedinice ostavio sam na obali, a s nama je išao kolega iz granične policije koji dobro poznaje teren. Bez njega, staričinu kuću možda nikad ne bismo pronašli - priča Mirović.

- Već kad smo krenuli bilo je jasno da će akcija biti vrlo komplicirana. Voda je bila izuzetno brza, a svuda oko nas nailazili su komadi drveta, pa čak i životinje koje je voda jednostavno pokupila negdje u šumi. Prolazili smo preko dvorišnih ograda, hvatali se za krovove kuća. To je bila velika prijetnja za nas budući da je sve to moglo uzrokovati prevrtanje čamca, a onda ... ne znam kako bi to završilo - prisjeća se. 

- Do staričine kuće koja je bila oko kilometar udaljena od polazne točke trebalo nam je oko 20 minuta no tek tada smo upali u prave probleme. Kraj staričine kuće je naime prolazio glavni tok koji je zahvatio naš čamac! Motor je radio punom parom, a mi se nismo mogli pomaknuti niti centimetar. Da nas je voda odnijela, ne vjerujem da bismo uspjeli izvući živi. Ali nekako smo se uspjeli izvući, iako nam je, da prođemo tri metra, trebalo čak deset minuta - opisao je dramu koja se događala na vodi policajac Mirović.

- Kad smo došli do staričine kuće, kuća je već bila na pola u vodi, u visini od oko metar i pol, do samog prozora kuće. Kolega Varga i ja skočili smo u hladnu, muljevitu vodu i počeli prizivati gospođu no ona se nije javljala. U tom trenutku već smo pomislili na najgore. Imali smo problema s otvaranjem vrata, a kad smo napokon uspjeli vidjeli smo da je u kući situacija katastrofalna. U vodi je bilo skoro metar vode, a tok vodenog vala bio je toliko jak da je probio kroz ciglu i doslovno strujio kroz kuću. Namještaj i druge stvari su plivale i odbijale se od zidova. Gospođu Lazar uočili smo na krevetu, a voda je već gotovo prelazila preko nje. Bila je u potpunom šoku, nije prozborila ni riječ kad smo je pitali je li sve u redu s njom, samo je buljila u strop. Nije bilo puno vremena za razmišljanje pa smo je kolega i ja odnijeli do čamca. Akcija u kući trajala je minutu, najviše minutu i pol - prisjeća se.

- Nazad smo krenuli drugim putem, kroz šumu, doslovno se odbijajući od jednog do drugog drveta, dok je oko nas plivalo sve što može plivati, od životinja do štednjaka. U takvim uvjetima, u mrklom mraku, nismo se uopće mogli orijentirati i više nismo niti znali gdje smo i plovimo li prema srcu vodenog vala ili čvrstom tlu. Uopće ne znam kako smo se uspjeli probiti kroz sve to, hoćemo li se uspjeti vratiti živi - dodaje. 

- U tim trenucima pomagali su nam i kolege s obale, davali nam podršku i usmjeravali nas i tako smo napokon stigli do obale. Osjetio sam olakšanje. Obučeni smo da budemo u takvim situacijama ali na takvo nešto te ništa ne može pripremiti. Da smo zakasnili samo desetak minuta, ni gospođe ni njene kuće više ne bi bilo - ističe.

- No, to je naš posao. Obučeni smo da postupamo i u takvim situacijama i naša je dužnost ponekad riskirati svoje živote kako bismo spasili tuđi - zaključuje Mirović.

Jasminko Mirović, Robert Varga i Dušan Juričinec - tako se zovu heroji koji su riskirali svoje živote da bi spasili tuđi.