Prvakinja Hrvatske na 800 m, inženjerka građevine diplomirala u SAD zaposlena u Varteksu

Maja Pačarić od prošle je godine članica AK Varaždin i u samo nekoliko utrka s trenerom Josipom Lackovićem pokazala je vrlo zapažene rezultate. Osvajanje naslova prvakinje Hrvatske, na cijenjenoj srednjeprugaškoj disciplini 800 m, ponovo je dovelo do interesa sportske javnosti prema 26-godišnjoj Slavonki.

Nakon završene gimnazije u Đakovu odlazi na studij u SAD, a po povratku zapošljava se u Varteksu i paralelno nastavlja samostalno s treninzima.  Međutim, stjecajem okolnosti dolazi u Atletski klub Varaždin i njezina atletske karijera ponovo je u usponu.

Zanimljivi životni i sportski put Maje Pačarić započeo je u rodnim Semeljcima a nastavio se u Đakovu gdje je pohađala gimnaziju i trenirala u Atletskom klubu Đakovu.

- Od malena sam se bavila sportom u rodnim Semeljcima a trenirala sam u Atletskom klubu Đakovo do odlaska na studij u SAD. To su bile srednje pruge 800 i 1.500 metara. Nakon povratka sa studija nisam trčala dvije i pol godine. Prva utka nakon pauze mi je bila u božićna utrka West gate, pa dvoransko PH, utrka za Mač grofa Draškovića, Zadar i PH. Na PH trčala sam samo na 800 m jer na 1.500 nije bilo prilike za kvalifikacije zbog korone, a utrka na 3.000 m bile je na programu svega pola sata nakon utrke na 800 m, pa tako nisam nastupila.

Od rezultata prije odlaska u SAD treba izdvojiti devet pobjeda na Krosu Sportskih novosti, a na 800 metara joj je najbolji rezultat 2:08.46, iz vremena dok je trčala za AK Đakovo. Na ovogodišnjem PH pobijedila je rezultatom 2:10.74 pa joj  je cilj približiti se svom najboljem vremenu. Odlaskom na studij u SAD neke stvari se mijenjaju.

- Na faksu u SAD sam otišla nakon gimnazije u Đakovu. Dobila sam nekoliko ponuda zahvaljujući dobrim rezultatima atletici i to s punom školarinom. U razgovoru s roditeljima odlučila sam se za The University of Toledo College of Engineering.  Tamo sam trčala također srednje pruge i kros. Na 1.500 m sam popravila svoje najbolje vrijeme ali su me dosta ometale u sportskoj karijeri ozljede pete.  

Kako bi usporedili uvjete treniranja u SAD-u i kod nas? Ima li razlike u čemu su one najveće razlike?

- Ako usporedim uvjete za treninge u Hrvatskoj i SAD-u mogu odmah reći da su velike. Najjednostavnije tamo su uvjeti puno viši od liječničkog tima, teretane, izvrsni tereni i vanjski i unutarnji i sl. Dok je kod nas osobni pristup trenera nešto čega tamo nema u tom obliku. Međutim, jedno bez drugog ne ide ako želiš vrhunske rezultate.

Od ostalih stvari zapamtit ću SAD i po tome što sam jednu utrku istrčala bosa. Trčala sam na MAC-u,  kako je SAD podijeljen u konferencije moje sveučilište spada u Srednjeameričku konferenciju, utrku na 1.500 m. Nakon 1.000 m jedna trkačica mi je stala na tenisicu i tako sam ostala bosa ali sam utrku istrčala do kraja, posljednjih 500 m bez tenisice. Adrenalin je bio toliko jak a nisam pomišljala da odustanem .

Studij građevine i sadašnji posao u Varteksu ne izgledaju tolikoblisko. Kako je došlo do zapošljavaja u varaždinskom Varteksu?

- Na kraju studija u SAD-u dobila sam zvanje inženjer građevine. Na početku mi je to bilo jako zanimljivo ali do kraja studija počela je slabiti ljubav i želja prema građevini. U Hrvatsku sam došla na odmor nakon faksa i stjecajem okolnosti ostala. Radila sam u jednoj IT tvrtci, a u Varteks sam došla igrom slučaja. Od uvijek me zanimala moda , a kako je Varteks doživljavao novi polet u posljednje dvije godine, prihvatila sam mjesto vizualnog koordinatora u Zagrebu. Radim na poslovima uređenje dućana, kao veza između kreativnog odjela i prodaje.

Očito je da postoji veza između posla u Varteksu i dolaska u Atletski klub Varaždin? Kako je do toga došlo?

- Preko Varteksa stigla sam i do AK Varaždin. U Varteksu radi Dinko Solić, član AK Varaždin koji me je nagovarao da dođem u klub, sve dok nisam pristala. Iako nisam nastupala oko dvije i pol godine stalno sam trenirala. Dao mi je broj trenera Josipa Lackovića i tako je došlo do nastupa na božićnoj West gate utrci, tamo sam se i upoznala s trenerom. Od tada odlično surađujemo, ja treniram i radim u Zagrebu, a ponekad dođem u Varaždin.

Kakvi su sportski planovi? Članovi AK Varaždin možda više preferiraju cestovne utrke, kako ste se tu pronašli svoj interes?

U klubu Simona Jambrošći i ja najviše volimo stazu, pa ćemo tako nastaviti trenirati i pripremati se za jesen. Pokušat ću nastupiti izvan konkurencije na mlađem seniorskom PH, iako sam seniorka i to na 800 i 1.500 m, a nastupit ću i na krosu koji organizira AK Varaždin na 4.000 m. Takav je za sada plan. Do sada smo uspješno surađivali i nismo se nadali prvom mjestu na PH na 800 m, tako da smo bili u euforiji. Međutim, od trčanja se ne živi pa posao ne smijem zapostaviti.