Varaždinski gradonačelnik - lopov, a župan gori od Kaligule

Varaždinski uglednici od davnina su znali završiti s prstima u pekmezu. Prigodom izbora narodnih zastupnika godine 1878., Ban Mažuranić nije dozvolio provoditi bilo kakvo nasilje, a 30. kolovoza pokazalo se da su ogromnom većinom glasova birača za zastupnike izabrani Ivan Nepomuk Petrović (poznati dobrotvor) i Dragutin Antolek-Orešek.

Petrović je u Varaždinu izabran umjesto trgovca Dragutina Pusta koji je, kako piše Rudolf Horvat, proigrao povjerenje građana varaždinskih.

- Pust je, naime, provodio tako raskošan život da mu nijesu dostajali njegovi – za život običnoga čovjeka znatni - prihodi. Kako je Pust bio ravnatelj Varaždinske štedionice, počeo je trošiti i njezinu imovinu. Dugo se to nije znalo jer su Varaždinci imali veliko povjerenje u Dragutina Pusta , koji bijaše i gradonačelnik i narodni zastupnik. To je trajalo do kolovoza 1878. kada se u Varaždinu opazilo da Varaždinska štedionica nema novca kojim bi isplatila svoje obveze. Nato je Pust pobjegao iz Varaždina, a njegova je štedionica bila prisiljena 27. rujna 1878. zatražiti stečaj – piše Horvat o skandalu i gradonačelniku koji se na kraju sam predao policiji u Požunu (Bratislavi).

Sudbeni stol u Varaždinu (njegovu je privremenu upravu iz očiglednih razloga preuzeo državni odvjetnik Albrecht iz Vukovara) 22. ožujka 1880. godine je Dragutina Pusta proglasio krivim zbog zločina prijevare, te je osuđen na 7 godine tamnice. Nije pošteđena ni njegova rastrošna supruga Josipa pa je i ona osuđena na dvije godine tamnice.

I sve to zbog 290.000 forinti, ali zato Varaždinci i danas pravo zbore – oteto je prokleto! No, još veće je razočaranje uslijedilo 25. lipnja 1886. godine kad Županom postaje Radoslav pl. Rubido-Zichy, vlastelin iz Gornje Rijeke i bivši narodni zastupnik.

Taj je za svog mandata tako bahato vladao Županijom da mu je dr. Pero Magdić 30. lipnja 1904. u „Našim pravicama“ dao naziv - „varaždinski Kaligula“!