Županijska uprava za ceste gubi tužbe, a provodili su zakon

Kršenje zakonskih propisa i zakonom propisanih obaveza, zasigurno za sobom potežu i pravne postupke, kao što su sudske tužbe. No, u moru nelogičnosti koje proizlaze iz hrvatskih zakona, a potom i sudske prakse, provođenje zakonskih odredbi može biti dvosjekli mač.

Na svojoj koži, osjetila je to Županijska uprava za ceste koja je ovih dana na sudu počela gubiti sudske tužbe.

– Više od polovice poslovnih subjekata, a koji su dužnici plaćanja naknade na području Varaždinske županije, imaju sklopljene ugovore o korištenju cestovnog zemljišta i uredno podmiruju svoje obveze, dok su za ostale, a koji ignoriraju svoju zakonsku obvezu, pokrenuti sudski postupci, što je i zakonska obveza ove Uprave – rekao je Tomislav Osonjački, ravnatelj Županijske uprave za ceste.

Na temelju važećih zakonskih propisa i akata, Zakona o javnim cestama, Pravilniku o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti te Pravilniku za izračun za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, Županijska uprava za ceste svim pravnim i fizičkim osobama koje koriste cestovno zemljište za obavljanje komercijalne djelatnosti, naplaćuje naknadu za korištenje cestovnog prometa.

Naknada se ugovara i naplaćuje za ostvarenje priključka i prilaza na javnu cestu, postavu reklamnih ploča i uređaja te za izgradnju infrastrukture. Ugovaranje se ostvaruje javnim nadmetanjem, izravnom pogodbom između zainteresiranog korisnika i Županijske uprave za ceste i na druge zakonom dozvoljene načine.

– Naknada za korištenje cestovnog zemljišta predstavlja naknadu koja je propisana Zakonom o cestama koji donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade te drugim podzakonskim aktima, što ih je donijelo nadležno ministarstvo. Dakle, zakon vrijedi u cijeloj državi, a naknadu su dužne plaćati sve pravne i fizičke osobe koje koriste javno dobro, odnosno cestovno zemljište za korištenje priključka i prilaza na javnu cestu. Osim za županijske i lokalne ceste, naknada se naplaćuje i za državne ceste te autoceste – objašnjava Osonjački.

Međutim, slučaj jednog ludbreškog automehaničarskog obrta pokazuje suprotnu sudsku praksu. Trgovački sud u Bjelovaru presudio je u njegovu korist, jer nije potpisao ugovor kojim mu je Županijska uprava za ceste odredila naplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta.

– Tužitelj (ŽUC op.a.) može povjeriti na izgradnju i korištenje priključak na javnu cestu pravnim i fizičkim osobama neposrednom pogodbom, odnosno ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta. Stoga znači da stranka koja iz bilo kojeg razloga nije prihvatila ponuđenu slobodnu pogodbu druge strane i nije potpisala ugovor, ne može biti jednostrano terećena po tom ugovoru, jer druga strana ne postoji – stoji u obrazloženju presude Trgovačkog suda u Bjelovaru.

Ono što je nejasno u cijeloj priči jest zašto je za pozitivne zakonske propise potreban dodatni ugovor. Ako je nešto zakonski propisano, kao u ovom slučaju obveza plaćanja naknade korištenja cestovnog zemljišta, zašto je dana mogućnost da se za tu istu stvar sklapaju ugovori koji mogu, ali i ne moraju biti obvezujući, kao što je pokazao slučaj ludbreškog automehaničarskog obrta.

Iz Županijske uprave za ceste naglašavaju kako će se u pojedinim predmetima zasigurno žaliti.

– Do sada je u skoro svim predmetima donesena presuda (neke su već i pravomoćne) na Trgovačkim sudovima u Varaždinu i Bjelovaru, dok za postupke koji su u tijeku nemamo komentara. Svakako naglašavamo, a upravo i zbog pozitivne sudske prakse kao i nedvosmislenosti zakonskih odredaba, pojedine predmete će rješavati viša sudska instanca – poručili su iz Županijske uprave za ceste.

Tekst je prenesen iz Varaždinskog tjednika od 4. studenog.