Goji bobice s Tibeta: Isplati li se uzgoj ovakvog supervoća ili ne?

Piše: J.N./eVz

Objavljeno: 08.12.2015. 17:36

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:08

Foto: Ilustracija

Porijeklo Goji-ja je Azija, himalajsko gorje, ali sada se vode velike polemike da li porijeklo vuče iz Kine ili s Tibeta? Goji (Lycium barbarum ili lycium chinense) pripada u porodicu Solanaceae (pomoćnice, krumpirovke). Bliski su im srodnici krumpir, rajčica i patliđan...

U SAD-u se Goji svrstava u povrće, dok se u Hrvatskoj i ostatku svijeta vodi kao voće. Najveći svjetski proizvođač i izvoznik je Kina, koja proizvodi 50 posto svjetske proizvodnje. U mnogo članaka i promo materijala navodi se velika ljekovitost Goji bobica. Međutim, to nije znanstveno dokazano već se temelji na osobnim iskustvima, upozorava dipl.ing.agronomije Ivan Bača, jedan od stručnjaka za vrtlarstvo zaposlenih u varaždinskim Parkovima.

Svi učinci prirodne hrane na zdravlje ljudskog organizma moraju biti znanstveno dokazani. Neosporno je da je nutricionistički sastav Goji bobica izuzetno dobar i da Goji sadrži  25.300 ORAC jedinica (Oxygen Radical Absorbance Capacity – Kapacitet antioksidanata za vezivanje slobodnih radikala; antioksidansi štite organizam od štetnog djelovanja slobodnih radikala koji se pojavljuju u organizmu i destabiliziraju rad organizma), podsjeća Bača.

Preporučena dnevna doza je 3.000-5.000 ORAC jedinica. ORAC jedinica se mjeri na 100 grama pojedinog proizvoda. Dakle, to je činjenica koja ide u prilog proizvodnji Goji bobica.  Prvo voće iza Goji-ja po ORAC-u je aronija sa 16.100, nar-šipak 12.500, i tek onda dolaze kod nas uobičajene vrste voća šljive, borovnice, kupine, jagode, razne vrste orašastih plodova.

Posla preko glave

Svi sa količinama ispod 10.000 ORAC-a. Goji sadrži velike količine vitamina C, B1, B2, B6, E, ima veliku količinu željeza i keratenoida. Ima 18 vrsta aminokiselina, 21 vrstu minerala u tragovima.

- Što se tiče plantažnih nasada Goji-ja, sadi se na 2x3 metra. To ispada oko 1600-1700 sadnica po hektaru. Goji se sadi na zemljištima koji imaju 6,5-9,0 pH (optimalno 8,2-8,7) u jame 40x40x40 cm, kao što sadimo i sve ostalo grmoliko bilje. Preporučljivo je da se sadi kontejnirana biljka, a ne biljka golog korijena – ističe.

Također je preporučljivo da se sade veće sadnice (koje su ujedno i skuplje) jer je lakše održavati  ih i prije će doći u puni rod. Za dobar rast i rod je jako bitno i kvalitetno navodnjavanje. Goji cvate od lipnja do rujna, a plodovi dozrjevaju od kolovoza do listopada.

Biljka je grmolika i naraste do 3 m visine. Plod je veličine od 1 - 2,5 cm i crvenkasto-narančaste je boje. Prinosi u punoj rodnosti (3-4 godina) iznose  10-12 kg po stabljici.

Otkup je nedovoljno dobro organiziran, tako da su proizvođači prepušteni sami sebi i svojoj snalažljivosti prodaje. Proizvodi se prodaju svježi, osušeni, prerađeni u prah. Proizvodi koji se mogu dobiti preradom Goji-ja su čaj, sok, prerađevine sa čokoladom i slično.

- Što se tiče posla, nemojte nasjedati na priče „samo posadiš i bereš plodove“. Kod Goji-ja ćete imati puno posla oko rezidbe, vezivanja, uspostavljanja uspravnog grma, kao i druge radove. Također, priče da nema štetnika i bolesti isto nisu istinite, budući se javljaju pepelnica, plamenjača, uši, buhač, voluharice i slično – naglasio je Bača.

Da rezimiramo, Goji je stvarno „supervoće“ što se tiče nutritivnog sastava ali zahtjeva mnogo posla, znanja i spremnosti na učenje usput. Otežavajuća okolnost je slabo poznavanje karakteristika biljke i ploda i slaba otkupna mreža.

- Svakako bi bio savjet da se za početak počne sa manjom količinom biljki, kao probnom proizvodnjom, pa ukoliko Vam se svidi i pronađete se u toj proizvodnji, tada bi mogli podići i veće nasade – zaključio je Bača.

Komentari