Želučane tegobe uzrokovane bakterijom Helicobacter pylori

Svi su danas čuli za bakteriju Helicobacter pylori. Osobito osobe koje pate od želučanih tegoba ili u svojoj obitelji imaju osobu koja je bolovala ili boluje od raka želuca.

H. pylori je bakterija koju je otkrio australski znanstvenik 1984. godine i dokazao da je ona jedan od najčešćih uzročnika dispepsije, gastritisa te čira na želucu i dvanaesniku. Daljnja su istraživanja pokazala njene kancerogene osobine pa je Svjetska zdravstvena organizacija tu bakteriju svrstala u kancerogene prvog reda, a to su oni koji su najizravnije povezani s nastankom raka.

Smatra se da je njome inficirano u Hrvatskoj između 65 i 79% osoba. Kolonizacija želučane sluznice nastupa obično već u djetinjstvu, izvor zaraze je čovjek, koji je ujedno i jedni važan rezervoar H. pylori. Put širenja ide izravno od osobe na osobu, bilo feko-oralno ili oralno-oralno

Bakterija u organizam ulazi kroz usta, dakle gornji dio probavnog sustava. U većine osoba s pozitivnom bakterijom H. pylori doći će do razvoja blage upale, pa će te osobe biti bez simptoma i neće nikad razviti bolest. U samo 10%  tih osoba doći će do razvoja kliničkih simptoma bolesti kao što su žgaravica, vraćanje kiselog želučanog sadržaja osobito noću, podrigivanje, bolovi u žličici, noćni bolovi, nadutosti, peptički ulkus, te na kraju karcinom ili limfom želuca.

Nastanak bolesti ovisi o soju bakterije, sklonosti domaćina i nekim okolišnim čimbenicima kao što su stres, pad imuniteta, uporaba nekih lijekova protiv bolova (oštećenje sluznice želuca), pušenje ili konzumacija konzervirane hrane. Infekciju bakterijom H. pylori možemo dokazati u uzorku krvi (protutijela na H. pylori), u stolici (antigen H. pylori) i u izdahnutom zraku (metabolizam bakterije).

Ukoliko se tijekom gastroskopije biopsijom uzme komadić tkiva sluznice želuca, tada bakteriju dokazujemo brzim ureaza testom (metabolizam bakterije), izravno u preparatu tkiva pod mikroskopom ili kultivacijom bakterije na hranjivoj podlozi. Kliničar će se nakon pregleda osobe koja ima bolove u žličici, žgaravicu ili kakve druge želučano-crijevne simptome odlučiti kojim će se testom poslužiti.

Prema kliničkom nalazu ponekad je dovoljno učiniti izdisajni test koji je ujedno i zlatni standard za određivanje prisutnosti bakterije, no u većine osoba potrebna je gastroskopija najviše radi toga da se isključi  peptički ulkus, karcinom ili limfom želuca. Najbolji test za kontrolu uspješnosti izlječenja bakterije je izdisajni test.

Mladen Makitan, dr.med.
internist
Gastroenterološka ambulanta Poliklinike Živa, Varaždin