“Stari vukovi“ još praše

Zvonimir Jovan: Gitarijade su bile pojam, a Varaždin danas nema prostore za koncerte bendova

Objavljeno: 28.02.2016. 19:01

Zadnja izmjena: 28.02.2016. 19:05

Foto: Josip Novak / Arhiva Zvonimir Jovan

Varaždinu definitivno nedostaju kultna okupljališta mladih koji su u potrazi za druženjem, dobrom glazbom i plesnjacima. Nemamo ni adekvatne prostore za koncerte bendova, ustvrdio je 64-godišnji Zvonimir Jovan, jedan iz plejade varaždinskih glazbenika koji su svojevremeno prašili i na gitarijadima...

Našem sugovorniku nije bilo ni najmanje teško prisjetiti se pristojnih varaždinskih “bitmomaka“ i bendova za čijim su članovima djevojke ipak 'gubile glavu', vrišteći na koncertima.

- Prvi javni nastup imao sam 1968. godine u Domu željezničara uz 'Kamenu generaciju', 'Black boyse', 'Dijamante' i bend 'Plamteće zvijezde'. Priča za sebe bile su, za mene još uvijek neprežaljene – gitarijade jer se u salu znalo natiskati i do 800 puca i dečki. Bilo ih je od svuda, iz Varaždina i okolice, a 'disati' se moglo ako su koncerti bili u Graberju – prisjeća se Zvonimir Jovan koji danas svira i pjeva u “Starim vukovima“ .

Dodao je da su varaždinski bendovi 60-tih i 70-tih godina izvodili rock, pop i autorske skladbe, a koncerti su počinjali u 19 sati i završavali u 23 sata.

- Današnjoj mladeži to je nezamislivo, ali u taj večernji sat bio je fajrunt i moralo se poći kući. Posjetitelji koncerta mogli su i zaplesati na našim gažama jedino u slučaju kada nije bilo gužve. No, uglavnom su se natiskani ljuljali i cupkali na mjestu – ističe Jovan koji je s bine imao dobar pogled na parter.

Minice i kiklje do gležnja

Naše varaždinske puce su, kaže, bile posebno zgodne.

- Iako je to dušobrižnicima iz tzv. omladinskog rukovodstva u gradu smetalo, furale su kratke minice. Jedino je moja buduća supruga uvijek nosila kiklju do gležnja. Kad već spominjem lokalne moraliste, treba znati da su nas čak pokušavali prisiliti da promijenimo imena glazbenih sastava – rekao je Jovan koji je ritam gitaru počeo svirati 1964. godine u bendu 'Crni orlovi'.    

Uz njega, članovi sastava bili su  Ivan Klopotan za bubnjevima i Miroslav Jovan na solo gitari. Bili su to njegovi počeci u glazbenim vodama.

- U to vrijeme sanjao sam kako ću postati nogometaš i trenirao sam u juniorima Varteksa s Brankom Ivankovićem, Lukačem, Devčićem (kasnije prvotimac Dinama), Cvekom, kezeljom i Herjavcem. No, oženio sam se odmah nakon završetka Škole učenika u privredi. Ubrzo je stigla beba i počeo sam raditi u Kokinoj mesnici – veli ovaj glazbenik i sportaš.

Svirao, trenirao nogomet i hrvao

Naime, uz nogomet je i dvije godine trenirao hrvanje u HK 'Varteks' te osvaja juniorsko srebro na republičkom natjecanju. Tijekom 1973. godine  s obitelji seli u Beč u kojem radi u prehrambenoj struci i u slobodno vrijeme igra nogomet kao amater.

- Cijelo to vrijeme nisam prestajao svirati i postajem članom austrijskog benda “Bambis“. nastupali smo na crkvenim svečanostima i plesnjacima naših iseljenika, a stalna gaža bila je u klubu 'Dinamo'. U glavnom austrijskom gradu osnovao sam 1976. godine NK 'Dinamo' čiju momčad su činili igrači iz Zagorja i Slavonije – naglasio je Jovan.

Salijetali su ga i mediji kojima je bio zanimljiv radi izvođenja naše domaće glazbe i osebujnog glasa.

- Uspoređivali su me s Karelom Gottom, češkim glazbenikom koji je 70-tih godina prošlog stoljeća bio izuzetno popularan u zapadnoj Europi. Beč s obitelji napuštam 1979. godine. Po povratku u varaždin radim u Koki i profesionalno se bavim glazbom punih 30 godina do odlaska u mirovinu – kaže glazbenik koji je zaslužan i za osnutak legendarnog sastava “VŽ“.

Turneje s Robićem, Šerfezijem, Maricom Hrdalo

Podsjećamo, spomenuti bend je imao bezbroj turneja s Ivom Robićem, Ivicom Šerfezijem, Nelom Eržišnik i drugim zvijezdama jugo estrade.

- Najljepše nam je bilo s 'Maricom Hrdalo' jer smo umirali od smijeha. Nikada neću zaboraviti kako je improvizirala na sceni u zlatarskom kinu. Naš klavijaturist uopće nije primijetio da su mu pukle hlače, ali Nelinom oku to nije promaklo. Pokazala je publici prstom na njegovu “muku“ i još ga je prozvala Pogorelićem, po glasovitom pijanistu koji je bio na početku karijere – kazao je kroz smijeh Zvonimir Jovan.

O gažama, pak, kaže da ih je bilo svuda jer su nastupali u Maku, hotelu Park, u kuglani Drškovec  i od glazbe se moglo živjeti. Zadnje nastupe odradio je lani u veljači s grupom 'Stari vukovi' u Rogozu, te u triu 'Glorija' za Dan žena na Aquacityju.   

- S kolegama glazbenicima sastajem se 2-3 puta tjedno na kavici i to su prigode kada se prisjećamo prošlih vremena. U međuvremenu se bavim slikarstvom i taj hobi me okupira već 15 godina. Talenta mi ne nedostaje i moji radovi ukrašavaju brojne obiteljske kuće širom svijeta – rekao je Jovan kojem je nepojmljivo da mladi u Varaždinu danas nemaju dovoljno prostora za svoja druženja.

- Grad mora osigurati više prostora za koncerte domaćih i gostujućih bendova, a mladima preporučam da se što više zabavljaju. Maknite se od kompjutera i manje SMS-ajte – poručio je.  

Komentari