Božićna čarolija Živka Toplaka: Advent je u Varaždinu nekad bio bajkovit

Ranih 50-ih godina prošlog stolje?a u cijeloj su se Europi, pa tako i u Varaždinu, još uvijek osje?ale posljedice razornog II: Svjetskog rata. Živjelo se skromno, bez obilja, no ljudi su ipak bili puni duha, pogotovo u blagdansko vrijeme. Tih vremena rado se prisje?a umjetnik Živko Toplak, tada još mali dje?ak, kojemu su boži?ni blagdani bili najdraži dio godine.

- Advent je u to vrijeme bio jako bajkovit. Osje?ali su se mir i bezbrižnost unato? skromnosti, pa ?ak i siromaštva - isti?e Živko Toplak.

Ukrasi problem

Odrastao je u obrtni?koj obitelji, otac Julije bio je naime poznati varaždinski mesar, a Boži? je slavio sa roditeljima i troje bra?e, Julijem, Hugom i Nadom.
- Najve?i je izazov bilo boži?no drvce. Godinama smo mi klinci uo?i Boži?a strepjeli ho?e li uop?e biti drvca ili ?emo se morati sna?i sa “kindžom”, granama bora koje bi se slagale, pa bi visjele sa stropa - prisje?a se Toplak.

I ukrasi su bili problem jer tek rijetki su si mogli priuštiti staklene kuglice koje su u to vrijeme bile prava rijetkost. Zato su stari Varaždinci morali biti vrlo kreativni i sami izraditi ukrase.
- Izra?ivali su se ukrasi od slame, bojali su se ?ešeri, a na drvca su se vješali i fini salon bomboni. Djeca bi onda “po skrive?ki” tijekom no?i krala te bombone, a s obzirom da su na drvca bili obješeni i zvon?i?i, roditelji bi uvijek znali što se doga?a. Moja majka bi ujutro znala re?i da je opet cijelu no? slušala kako an?eli zvone u našoj dnevnoj sobi - prisje?a se Živko.

Advent je u to vrijeme po?injao puno prije nego danas, jer trebalo je o?istiti ku?u, izraditi ukrase i ispre?i kola?e u ?emu su sudjelovali svi ?lanovi obitelji.
- Posebno se sje?am dobrih mirisa iz kuhinje i kola?a. Pekle su se orehnja?e i makovnja?e, a tu i tamo se našla i koja naran?a ili smokva pa bi se i od toga napravio kola? - kaže.

Jabuka na stolu

- Stolovi su se posebno ure?ivali. Na stol su se stavljale jabuke i kukuruz s željom da godina bude plodna, a pod stolnjak stru?ak slame i nešto novca s željom da bude sretna - dodaje.

- Na Badnjak se obi?no slabo jelo jer je bio post pa bi majka pripremala ribu, a boži?ni ru?ak je bio prava gozba jer smo imali puricu s mlincima - prisje?a se Živko.

Na Badnju ve?er cijela je obitelj obavezno zajedno išla na polno?ku.
- Prvo bi ukrasili drvce i zapjevali boži?ne pjesme, a zatim zajedno otišli kod ?asnih sestara na polno?ku. Tamo je polno?ka bila mirnija i tiša, decentna, dok je kod fratri bilo pravo narodno veselje - kaže.

Op?enito, isti?e Živko, Boži? je bio izuzetno obiteljski blagdan, a nerijetko su to bili dani kada su svi ?lanovi obitelji bili kod ku?e. No, posebna se pažnja posve?ivala djeci.
- Djeca su bila u centru pažnje. Mogli smo se igrati do mile volje i još se sje?am veselih igara u snijegu. Grudali smo se, sanjkali, stvarali slike u snijegu i bacali grude na krovišta i stvarali male lavine. Kad smo bili malo stariji išli smo klizati na Srednjoškolac ili na kuhano vino na Dravu. Bili smo sretni i bezbrižni - dodaje.

CIJELI TEKST PRO?ITAJTE U VARAŽDINSKOM TJEDNIKU