Damir Tomičić - učitelj rock gitare: “Mladima treba pružiti kvalitetnu alternativu”

Sviranje rock gitare vrlo je popularno među mladim Varaždincima, a kroz radionicu škole gitare Damira Tomičića prošlo je 696 djece u njegovih 14 godina rada. 

Damir je počeo svirati s 10 godina, a kako izgledaju radionice gitare i što budući glazbenici uče, pročitajte u intervjuu.

Kad se spomene tvoje ime u gradu Varaždinu, osobito među gitaristima i ljubiteljima rock glazbe, svi te znaju kao učitelja gitare. Kako je sve to počelo?

Da se pohvalim, idući tjedan moja učenica upisuje svoju kćer na sviranje gitare, a sve je zapravo počelo sasvim slučajno prije 14 godina. Prijatelj Dražen Kavur predložio mi je da odem u Društvo naša djeca jer su tamo trebali voditelja gitare. Znao sam svirati gitaru, ali dvoumio sam se jer nije isto znati svirati i podučavati nekoga sviranju. Ipak, uspio me nagovoriti i mogu se pohvaliti da je kroz moju radionicu gitare dosad prošlo točno 696 učenika.

Tvoji učenici rade na sebi, razvijaju svoj talent, ne skiću se po kafićima i parkovima. Tvoj rad je uvelike društveno koristan.

Hvala ti, nikad nisam razmišljao o tome na taj način. U Društvu naša djeca ima jako puno radionica, što glazbenih, likovnih, plesnih, radionica engleskog jezika, mala škola i ostalih, i svi mi zapravo radimo društveno koristan rad. Ideja našeg Društva jest ta da toj djeci pružimo alternativu, da se što manje zadržavaju u kafićima, a da što više rade na sebi u pozitivnom smislu.

Je li rad s djecom zahtjevan u takvim radionicama? Trebaju li tvoji polaznici nužno imati osjećaj za ritam, određeno predznanje?

Ne, nije mi zahtjevan. Sa svom djecom imam skroz prijateljski odnos i to odlično funkcionira. Recimo, svi moji učenici govore mi „ti“, a je se trudim maksimalno da im budem prijatelj. Što se tiče predznanja, sluha i ritma, uopće nije važno ima li ga dijete ili ne. I djeca koja imaju sluha i ritma i ona koja nemaju, mogu bez problema naučiti svirati gitaru. Prvi uče brže, dok ovi drugi malo teže, ali uglavnom dolaze početnici. Kod mene u radionici ima puno djece koja su stvarno talentirana, ali ima i onih koji dođu tamo jer žele naučiti neke osnove, jednostavne stvari da mogu sjesti s društvom, odsvirati i zabaviti se.

U školi gitare djecu podučavaš pop, rock i punk glazbu. Danas je popularno slušati lake note kojima je glazbeno tržište zasićeno. Ima li zahtjeva da se svira i takva popularno-zabavna glazba?

Ponekad se neđe netko tko bi želio svirati neku trenutno popularnu pjesmu. Udovoljim im na način da skinem pjesmu i dam tom djetetu neka svira, ali maksimalno se trudim djeci ukazati na to koje su pjesme doista kvalitetne i koje vrijedi učiti, a koje nisu. Radimo domaće i strane pop, rock i punk pjesme. Pjesme koje traju, koje godinama već slušamo i koje nas uvijek iznova impresioniraju. Tržište je doista zasićeno raznim rozgama, magazinima, severinama, ali zato jer to ljudi slišaju. To su hitovi koji traju jedno ljeto i drugo se već zaborave.

Koja je alternativa takvoj glazbi?

Upravo moja radionica sviranja gitare. Ona djeci daje mogućnost da sami nauče prepoznati kvalitetnu pjesmu. Također, mislim da se zahvaljujući mojoj školi gitare glazbeni život u našem gradu uvelike poboljšao u zadnjih desetak godina. Nije to isključivo zbog radionice, ali ja svojim polaznicima organiziram koncerte gdje oni onda mogu pokazati što su sve naučili, a to im puno znači. Osobito kad dobiju pohvale za svoj trud.

Privatno sviraš svakodnevno. Snimio si i CD s autorskim pjesmama?

Da, imam jedan svoj CD sa sedam autorskih pjesama. Glazba i tekstovi su moji, a tekst za jednu pjesmu napisao je moj prijatelj Domagoj, koji je i otpjevao sve pjesme. CD je sniman kod nas doma, na računalu, a dijelim ga svojim prijateljima i učenicima. Oko aranžmana mi je pomogao moj sin Goran, a s nama je svirao i Rene Coner, odličan gitarist, koji je u posljednje vrijeme sve popularniji. Njih trojica, Goran, Sebastijan i Rene sa mnom vode radionicu gitare u Društvu naša djeca. Sve su pjesme na engleskom jeziku, a jedna je instrumental. Imam još puno ideja, ali sam malo kratak sa slobodnim vremenom pa još mnogo pjesama čeka u ladici.

Tekst je u cijelosti prenesen iz Varaždinskog tjednika od 16. rujna.