Dani novih početaka

U zadnjih par godina imam jedan problem. Ne znam živjeti u sadašnjem trenutku. Uvijek nešto iščekujem i veselim se nečemu što tek dolazi, a kad dođe, sasvim mi je obično. Isto tako, sve što je glasno, uniformirano, obavezno, očekivano, nikad me nije ispunjavalo. Tihi, svakodnevni trenuci bili su glasniji od isforsiranih raspoloženja, osjećaja i događanja. Tu spada i Uskrs. Ne pišem o njemu na religijski način, ali uzet ću si za slobodu da vas adekvatno, iako prilično okolišajuće, pripremim za Uskrs buđenjem poneke emocije, a daj Bože i akcije.

Sad malo širim perspektivu: u Hrvatskoj Uskrs doista ima veliko značenje i dugu tradiciju, u skladu s našom povijesti i vjerom. Međutim, nešto se tu poremetilo. Uskrs se nekad poštivao, a danas se konzumira. Pripreme za Uskrs nekad su značile mnogo zajedničkih obiteljskih trenutaka (sjetite se svog djetinjstva i bojanja jaja) a danas znače odlazak u dućan. Pa je tako Uskrs postao konzumeristički i označava sve, samo ne ono što bi zaista trebao.

Odmah nakon Valentinova u dućane se useljavaju šareni piceki, kokice, plastična jaja, perja i slične kičaste i nepotrebne tvorevine koje kupujemo u očekivanju da će nas prigodno veseliti. Kad vidim onu hrpu šunki u mrežastim čarapama, vidim samo hrpu mesa i zaklanih životinja, a nisam vegetarijanac. Ljudi pred Uskrs sumanuto čiste prostore u kojima žive. Razlog je dobar, ali ne ispunjava bit: kad ste zadnji put malo očistili sami sebe, iznutra dakako? Ili svoje oči, pa da kroz njih konačno i progledate, jer vjerujte mi, poput mene (koja još k tome ima i respektabilnu dioptriju) ne vidite ništa (bitno) oko sebe.

Teško je u ovo stresno, brzo, dinamično vrijeme živjeti "kako Bog zapovijeda". Kad pogledamo sve oko nas, treba nam utjeha. Ako se moramo tješiti kupovinom i hranom za obične dane, zamislite tek Uskrs i Božić. Treba nam utjeha zbog novog poteza vlade. Zbog recesije i nove cijene benzina. Zbog nezaposlenosti. Zbog današnje svađe sa ženom. Zbog stresa. Tješimo se svime čime možemo, a najčešće kupovinom. Mnogima je tako postalo mjerilo da su dobro i da žive dobro veličina i broj komada mesa za Uskrsnim stolom. Ja bih hrabro izjavila: sve je to utjeha, kompenzacija za nešto što im unutra nedostaje. Što se, recimo, može pronaći u sutonu. U proljetnom cvijetu. U voćki koja cvate. U toplini sunca na koži. U mladoj zelenoj travi. U dodiru malog djeteta. Dakle, u svemu što je život i u čemu je život, a ne u mrtvim, plastičnim jajima i komadima mesa. Uskrs traži život,  traži vas. Nikad Uskrs nije izgledao bogatije izvana, a siromašnije iznutra. Ne vidimo dobivenu priliku novog početka. Ne dajemo si je. Umorni smo od stajanja u crkvi, kuhanja i konzumiranja sve te hrane. I tako Uskrs dođe i prođe. Mi ga kao proslavimo, ali nakon Uskrsnog ponedjeljka ne ostane ništa osim ostataka hrane i starih pisanica. Nikakav trag. Nikakva promjena.

Gdje onda tražiti Uskrs? Sigurno ne u blagdanskom ručku. Nemojte ga tražiti ni u okupljanju obitelji gdje forsirate ljubaznost, dobru volju i emocije, pogotovo ako to ne činite sa srcem.  To su tek aktivnosti kojima se Uskrs obilježava. Nemojte ga tražiti ni u crkvi – da, to je mjesto gdje Bog stanuje i gdje se slavi, ali ako ste fizički tamo a psihički jako daleko, to također nije Uskrs. Gdje je onda Uskrs? U vama. Bog je najprije u vama, kako ga god nazivali, a onda i svugdje oko vas. Pokušajte ga osvjestiti i zaista osjetiti. To ćete najlakše učiniti u prirodi, promatranjem ponovnog rađanja.

Što me dovodi do: ove godine Uskrs se lijepo poklapa sa Danom planeta zemlje, što bismo mogli nazvati i svojim danom, jer smo i mi dio iste planete i ne možemo se praviti da se to nas ne tiče. Budite počasni gosti u prirodi taj dan, jer ona bez nas može, ali mi bez nje baš i ne. Tako i Uskrs i Dan planeta zemlje sinergijom upućuju i traže nove početke: svjesne, pozitivne i dugotrajne. I Danom planeta zemlje dobivamo priliku novog početka. Priroda se ponovno rađa, obnavlja, raste – poprimite te njene sezonske karakteristike i sve odgovore i smisao koji vam nedostaju pronađite u tom pravilnom i neopterećenom ciklusu kojeg ste ionako dio, samo ste to zaboravili.

Lana Škvorc (www.lanaskvorc.com)

Vezane kolumne:

Proljetno čišćenje
Varaždinski klub knjiga
Vrijeme, novac, zdravlje, ljubav....što je najvažnije?
Ručak za dušu
Shopping, shopping in Varaždin
Gradski rizničari
Političko fašnički rap
Varaždin 'au-lait'
Što je danas normalno?
Varaždin - jedan, ali ne i jedini
Htjeti a ne morati
A gdje su kod nas kafići za mame i bebe?
Indija u nama
Kraj s krajem
Sigurnost kao poklon ili nužnost