Ines Hrain: Muškarci kao najdraži idioti

Varaždinska književnica Ines Hrain nedavno je u nakladi varaždinskog Modernista izdala roman dvosmislena naslova „Sjajni je bal“. Priča je to o dvije Varaždinke u srednjim godinama koje u muškarcima vide idiote, ali i najdraža bića.  Pritom im nije svejedno kakvi su u financijama ili u krevetu. Predrag Daraboš razgovarao je s autoricom na jednoj varaždinskoj terasi o romanu koji će sigurno zainteresirati čitatelje.

U novom romanu tvoje dvije junakinje su brijačice u srednjim četrdesetima čiji je moto "iskoristi ostatak života". Je li njihov hedonizam  svojevrsna poruka tvojoj generaciji?

- Poruka je da je dosta srama i lažnoga morala jer iskoristiti život i uživati u njemu nije nužno nemoralno. Drugo, one nisu samo hedonistice. Lucija i Vikica su obične žene kakve mnogi od nas imaju za susjede, žene koje čeznu za ljubavlju. One čeznu sresti pravoga muškarca a u međuvremenu se nastoje dobro zabavljati.

To ruši neke uvriježenosti poput one da su žene  iza četrdeset i neke već pomalo za otpad?

- Ma gluposti! Evo nedavno mi se jedna poznanica u 45 - oj povjerila kako ne želi ostaviti svog muža jer ko bude me štel?  Pa netko tko je u pedesetima!

U romanu ima dosta seksa iako nije baš eksplicitan.

- Seks je normalna  posljedica njihove poduzetnosti. Roman slika dvije žene u potrazi za srećom, a seks je samo jedan od klimaksa za koje su im potrebni muškarci.

Njihove povremene izjave ne idu muškima u prilog. Proglašava ih se idiotima, a postoji i teza o muškarcima kao seksualnim robovima.

- „Sjajni je bal“ sam pisala u jednom teškome životnom razdoblju koje sam onda prenijela i na Lucijino i Vikičino raspoloženje. One tako govore jer su ojađene trenutačnim stanjem ili razvojem situacije na ljubavnoj bojišnici. Žene su takve. Kada pronađu ljubav svoga života onda su muškarci divni i brak je super. Ovakvo ogorčenje samo je njihova reakcija na spoznaju da trenutačno nisu poželjne i tražene.

Kao i u tvom prvom romanu „Najdeblja“ i ovdje se junakinje nastoje nositi s nedostatkom samopoštovanja koje je, po mom osobnom iskustvu, jedan od glavnih problema suvremene žene.

- Istina je. Zena je bila jako debela ali je uspjela smršavjeti i postati zadovoljna baš zato što je poradila na sebi, prvo iznutra, u umu, pa tek onda na tijelu. Njezin preporod nije rezultat obične dijete već prije svega odluke da izmijeni svoj život. Ostatak su učinile tehnike i izmijenjena prehrana.

Zašto su žene toliko često žrtve nedostatka samopouzdanja? Je li to zbog odgoja ili vjere?

- Odgoja samo dijelom, u onim slučajevima kada bi majke tražile od svojih curica da budu savršene iako ove to nisu ni znale ni htjele biti i kada bi ušle u brak i na posao samo bi glumile da su spremne i snažne za okrutne igre. Ipak mnogo češći razlog nedostatka samopoštovanja je jednostavan osjećaj tjelesnog nedostatka, u stilu imam krivi nos, predebelu guzicu i tomu slično.

Vjeruješ u mogućnost duhovnog preobražaja?

- Ne vjerujem u nekakve strogo duhovne porive, sve mi je to samo strah od smrti i borba s tim. Lula se bori seksualnošću, Vikica duhovnošću, ali obje zapravo strahuju od starenja i nestajanja, žele zgrabiti život i zaustaviti ga za sebe.

Koji je onda životni cilj tvojih heroina?

- Biti sretna, bogata, lijepa i voljena. A sredstva za postizanje tih ciljeva su ženske čari i inteligencija.