Varaždin, grad koji je spavao

Kad bih djetetu pričala priču o Varaždinu, išla bi otprilike ovako: "Bio jedan lijepi grad. Imao je lijepe male trgove i ulice, puno crkvi, cvijeća i bicikala. No, grad je uglavnom spavao. Budio se samo na proljeće, kad su u njega došle terase, na ljeto kad su u njega stigli šetači i zabavljači i na jesen, kad se u gradu svirala klasična glazba“.

Jer, nedavno sam imala priliku (ponovno) spoznati da se život odvija u glavnom gradu, dok ostatak države upire pogledom u metropolu i „uči“ iz njenih informacija (neovisno o njihovoj vrsti),  saznanja i zidanja. Zagreb je centar, što s obzirom na broj stanovnika i status metropole možda malo i opravdava stvar, ali ne sasvim do kraja. Jer taj koncept centralizacije mi, iskreno, smeta. A smeta mi i unutarnja borba emocija koju osjećam za Varaždin.

Zagreb nije daleko, ali...

Lijepi je to grad, pun bicikala i cvijeća, gdje je sve udaljeno na petnaestak minuta, bez prometne gužve, općenito, ugodan za življenje. No, ponekad imam dojam da te njegove karakteristike najviše pašu umirovljenicima i djeci. Meni ipak malo fali nekakav osobenjački (ne narodnjački!) klub za večernji izlazak, restoran koji nije (uglavnom) pizzeria nego ima izbor zdrave hrane, zatim izbor filmova u kinima, stvari u dućanima, događanja za vikend, seminara o svemu i svačemu, netipičnih sportskih aktivnosti, tečajeva i sadržaja u prirodi za djecu i odrasle.

Pa mi kažu: "odi u Zagreb, pa nije daleko". Nije, ali neću, iz principa. A i Zagreb se, baj d vej, promijenio. Nekad sam ga, kao mala, promatrala i bio mi je skroz drugačiji. Imao je duha i onu pravu veličinu (ili je stvar bila u dječjem pogledu na svijet?). Danas me prvo dočeka prometna gužva, prestrojavanje bez žmigavaca sa trubljenjem, ogromne cijene parkirališnih mjesta od kojih se teško može naći neko slobodno, prosjaci i beskućnici po glavnom trgu, sve ružnije ulice i gotovo na svakom ćošku stanovnici iz cijele Hrvatske (i šire).

Fascinantno je da se u Zagrebu stalno gradi nešto novo, da je neki kafić (uglavnom obična rupa) totalno in jer su ljudi stvorili priču oko toga i da sve novo što dođe u Hrvatsku, prvo dođe u Zagreb. Ljudi zato imaju mogućnost izabrati svoj posao i svoj lifestyle. Mi u Varaždinu o tome čitamo s raznih portala. A što je s Varaždinom?

Časna iznimka - Korzo

Tokom svijesti dalje razmišljam o mogućnostima koje je Varaždin imao, a nisu uspjele, jer, nekako tu ne prolazi novo i drugačije. Meksički restoran. Zdravi restoran. Kino (odaberite bilo koje). Obiteljski sajam u Areni. Prazan grad u subotu ili nedjelju popodne ili kroz tjedan navečer (izvrsna kulisa ako će se snimati crtić Pale sam na svijetu). Znam da mnogi imaju gorice i vikendice, ali ovo je moja perspektiva, a ja ih nemam. Prazan park, puna tek pokoja klupica. Uređujemo ulice i trgove – prekrasni su – ali nas nema na njima, samo smo u prolazu. Tražimo mogućnosti doma na internetu, ili negdje izvan grada. „Varaždin je jako lijepi grad“, kažu svi koji ga posjete i razgledaju, a onda ostanu pola dana pa odu dalje. Časna iznimka je Korzo (ali samo u određena godišnja doba, dane i sate) kad ga napune terase i žiža gdje se uz kavu uspoređuju priče i saznanja pa bečka škola pada u vodu. No, u gradu postoji šačica kulturnjaka, umjetnika, ljudi širokog općeg znanja, koji potajno upravljaju gradom – ili barem svojim životima u njemu.

Varaždin ima slavnu prošlost, ali bojim se i sasvim običnu, održivu budućnost. Varaždin ne treba promjene, nego nadogradnju. Baza je odlična: ne želim ovom gradu gužvu i probleme koji prate velike gradove, jer to bi značilo razvoj uz probleme. Ne želim otuđenost građana ni doseljavanje ljudi iz cijele države pa i šire. Pa upirem oči u gradske institucije, i shvatim da je smiješno očekivati od njih da rade ono što ne trebaju i ne znaju da ljudi žele ili trebaju, sa sredstvima koja nemaju. Zato moramo svi skupa skrojiti grad po mjeri čovjeka – odnosno nas, jer mi činimo taj grad, nitko drugi. Puno je to posla, ali onda možemo kucati u institucijama koje onda počinju komunicirati i realizirati, naravno uz državnu i Božju pomoć (a u ovu drugu vjerujem puno više).

Svi smo mi išli "v Ex"

Kako je jedan sugrađanin lijepo rekao: "Svi se "pelamo na biciklima", mjerimo vrijeme na "frtalje" i kad-tad smo išli "v Ex". To nas povezuje i homogenizira, ali ujedno i razlikuje od Čakovčana ili Zagrepčana".  Ili, jedna sugrađanka: "Nisam pristaša novosti zbog trenutne mode, no ni besmislenog zadržavanja postojećeg koje koči razvoj". A ova izjava mi se posebno sviđa: "Broj kina smanjio se na jedno. Navodno zbog slabe posjećenosti. Točno. Ali nismo učinili gotovo ništa da odgojimo nove generacije za odlazak na kino predstave". Pa je tako Varaždin grad sa predvidljivim tokom življenja, bez žurbe ali i bez stresa (a dok malo dulje fali stresa, nema baš ni napretka), inicijative i aktivnosti.  Možda ponekad i mir i tišina i pašu, ali činjenica je da dugotrajno vode učmalosti.

Znamo da puno toga počiva na razvoju gospodarstva i njegovoj protuteži – recesiji. No, isto tako znamo onu poslovicu: tko hoće, nađe način, tko neće, nađe izgovor. A načina ima puno – samo se djelomično smijemo spominjati nedostatka financija, a ne ih uzimati kao općeniti, trajni izgovor. Zato namjerno ne govorim o ulaganjima koja je potrebno provesti: novi autobusni kolodvor i gradske i prigradske linije (mislim da se podsvjesno ne želimo povezati s nikim). Koncertna dvorana. Drava (jer Varaždin je ipak grad uz Dravu). Disko klub za mlade. Itd. Mislim na sadržaje, na život ulica i trgova, na život gradskog parka i Starog grada (ljetne koncerte, piknike, čitanje knjiga, kino predstave), organizirane izlete u okolicu, rekreaciju i relaksaciju na Dravi. Gdje je, primjerice, grad sakrio jaja za Uskrs? Dalje: organizirane igraonice, radionice i učionice za djecu, još vrtića ali drugačijih, onih koji hrane djecu organski i cjelovito i uče ih zdravim životnim navikama – Varaždin je već pokazao da u smislu djece može biti drugačiji. Sportske, društvene, kreativne i edukativne aktivnosti za mlade.

Mladi mogu i žele, ali nemaju priliku

Tu zastajem jer mladima ovog grada moram dati posebno verbalno priznanje: svaka čast mladim ljudima, koji žele, mogu i hoće, ali nemaju prilike, mogućnosti, događaja i sadržaja. I moram otvoreno reći da svim mladim i pametnim ljudima koji se educiraju (većinom u Zagrebu), a onda napuštaju grad jer odlaze raditi (većinom u Zagreb), prva mašem i želim sreću, jer su u Varaždinu sva radna mjesta već popunjena, a ponude novih i kvalitetnih baš i nema. I pouzdajem se da će njihov polet, želja i volja bar jednom naći savršenu kombinaciju iskustvom i mudrošću starijih. Dalje: organizirane aktivnosti, družionice i radionice za starije osobe. Jer, jednom ćemo svi mi biti stari, onako u tijelu, ali uvijek malo manje u duši, i patiti zbog samoće i sebe samih. Vidite, ponavlja se riječ: organizirane, a ne: ulaganje.

Pritom moram naglasiti: nije stvar (samo) u organizacijama i institucijama, stvar je u mentalitetima, a njih je najteže mijenjati. Ljudi često zaborave da sami slože svoje granice, pa ih onda doživljavaju kao nešto normalno. Već da se organizirano popnemo na varaždinske krovove ili zavirimo u skrivena dvorišta, vidjeli bismo grad iz drugačijeg kuta novih mogućnosti. Jer, sigurna sam da svatko od nas ima nešto čime želi oživiti ovaj grad, nešto što mu fali, pa bi s tim u vezi bilo lijepo da se izrazimo, odrazimo i dobijemo podršku grada. Projekti za osmišljavanje sadržaja u gradu ne moraju biti profitni, već smo zbog istih svi puno bogatiji.

Još sam uvijek dovoljno mlada da želim promjene i vjerujem da su moguće. No, dovoljno sam stara da promatram svijet iz perspektive svog djeteta i onoga što mu želim da ima i živi u gradu u kojem je rođen. I vjerujem da zajednički možemo zasukati rukave i ostvariti ono što želimo živjeti u ovom gradu. Samo, trebali bismo požuriti prije nego dođe sezona kratkih rukava i vrijeme legitimnih izgovora poput vrućina i godišnjih odmora. Jer, na kraju ćemo svi skupa biti samo tri mjeseca stariji, ali ništa životno bogatiji.

Lana Škvorc (www.lanaskvorc.com)

Vezane kolumne:

Dani novih početaka
Proljetno čišćenje
Varaždinski klub knjiga
Vrijeme, novac, zdravlje, ljubav....što je najvažnije?
Ručak za dušu
Shopping, shopping in Varaždin
Gradski rizničari
Političko fašnički rap
Varaždin 'au-lait'
Što je danas normalno?
Varaždin - jedan, ali ne i jedini
Htjeti a ne morati
A gdje su kod nas kafići za mame i bebe?
Indija u nama
Kraj s krajem
Sigurnost kao poklon ili