Biskup Mrzljak uputio je božićnu poruku žiteljima biskupije

Božićna poruka varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka predstavljena je na današnjem susretu s predstavnicima javnih medija u dvorani Biskupskog ordinarijata u Varaždinu.

Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak uputio je jutros božićnu poruku svim žiteljima Varaždinske biskupije koju donosimo u cijelosti:

Draga kršćanska braćo i sestre!

Uvijek sam u nedoumici kad treba reći riječ o Božiću, kada treba dati neku poruku o tom otajstvu. Nije teško govoriti o samoj proslavi Božića, o tradiciji, o običajima, o božićnim pjesmama, no kako govoriti o otajstvu utjelovljenja. Moglo bi se puno govoriti, ali kako izreći sadržajnu poruku, kako uopće reći ljudsku riječ o Božjoj riječi, o utjelovljenju Božje riječi. Svjesni smo da je naš ljudski govor o tom otajstvu mucanje. Rado bih rekao s prorokom Jeremijom:

„Ne umijem govoriti, dijete sam. Ali onda osjetim i odgovor na tu teškoću da ne govorim ja po svojim ljudskim sposobnostima, nego mi pomaže Onaj kojemu vjerujem i koji me je pozvao u službu apostolskih nasljednika. Tada mi je već lakše postaviti pitanje samom sebi, a onda i onima koji su povjereni mojoj pastirskoj službi. Slušamo li mi danas Boga koji govori“?

Često mi se čini da smo mi ljudi slični učenicima jednoga razreda koji očekuju učitelja. U razredu je žamor, često vika, svađa, tučnjava, skakanje po klupama. Tako da nismo ni čuli kad je učitelj došao. Možda ga i opazimo ili su nas redari na to upozorili, nakratko se smirimo, ali nastavljamo i dalje brbljati, došaptavati se ili možda ispod klupe vadimo kakvo zanimljivo štivo jer nam je učitelj nezanimljiv i dosadan. Nismo li mu dali nadimak „fosil“? Pomalo smo zavidni onima koji su „markirali“ jer se sada lijepo provode u nekom društvu po kafićima, uz piće i cigarete, a možda i drogu. No učitelj je ustrajan u govoru i poučavanju. On zna i vidi da ima i onih koji su zainteresirani, koji slušaju njegovo izlaganje i pomno ga bilježe. Takve ostali učenici nazivaju „štreberima“ ili ako prijeđemo na područje vjere „pobožnjacima“.

Možemo li reći da se ljudi u svijetu ponašaju poput učenika u ovom razredu u odnosu na dolazak nebeskog Učitelja? Prepoznajemo li vrednote o kojima govori taj Učitelj? Jesmo li uopće spremni slušati ne samo ušima nego razumom, srcem i cijelim bićem?

Božić je raspjevani blagdan. Naše hrvatske božićne pjesme su melodiozne, lako ih naučimo i rado pjevamo. No, i njihov sadržaj je bogat porukom. Zaustavimo se na popijevci "Radujte se narodi":

Radujte se narodi kad čujete glas
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj i Betlemu pristupljuj.
Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
i tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo čuj, čuj i k jaslicam pristupljuj.

Potrebno je čuti glas. Taj glas teško se čuje u ovom našem vremenu buke i galame i pitamo se: gdje su pedagozi suvremenog čovjeka koji će upozoravati: svaki narod čuj, čuj. Nismo li često puta gluhi na poziv: to otajstvo čuj, čuj. Potrebno je čuti otajstvo, koje se može čuti samo u poniznosti srca poput Isusove majke Marije.

Stoga želim svima nama da budemo budni i da slušamo Božić,

Josip Mrzljak

varaždinski biskup