Nenad Horvat: Kad huliganski progovaraš o huliganskom ponašanju – ode glava!

Varaždinski psihijatar Nenad Horvat svojim Facebook statusima razbijesnio je hrvatske branitelje. Zbog toga je razriješen dužnosti voditelja odsjeka psihijatrije Opće bolnice Varaždin. Uslijedili su mnogi komentari na društvenim mrežama, no Horvat nam je ekskluzivno ispričao svoju stranu. U intervju nam je pojasnio kako proživljava trenutnu situaciju, zašto je objavio određene Facebook statuse i što ga je ponukalo na objave te je li slutio da će njegovi Facebook statusi imati takve posljedice.

>> Horvat na Facebooku: "Da je 45-a malo dulje trajala, 90-e se ne bi ni dogodile"

>> VIDEO: Zbog Facebook statusa Nenad Horvat razriješen dužnosti voditelja psihijatrije

>> Nenad Horvat: Ispričavam se svima koji su se našli uvrijeđeni

Što vas je ponukalo da objavite sporne Facebook statuse?

Ponukala me naivna ideja da mogu nešto promijeniti, da mogu demistificirati dio onoga što neki drže nedodirljivim. Situacija u našoj državi i u našoj metropoli koja je na snazi u posljednja dva mjeseca povukla me za jezik i ja sam napisao to što sam napisao. Naše društvo, očigledno utamničeno u trivijalnosti, sadrži moćne segmente koji su vrlo osjetljivi na bilo kakvo problematiziranje, a kamo li ironiziranje. Kad u huliganskoj situaciji huliganski progovaraš o huliganskom ponašanju – ode glava!

Kako se nosite s trenutnom situacijom?

Već desetljećima nisam zdrav čovjek i ova situacija mi sigurno ne godi. Kako se nosim? Najbolje što mogu, barem tako mislim. Vrlo sam zahvalan svojoj obitelji što me trpi, podnosi i hrabri u ovim nezahvalnim trenucima. Želim se pohvaliti i zahvaliti stotinama znanih i neznanih ljudi koji mi sa svih strana svijeta šalju poruke potpore i solidarnosti. Javljaju se ljudi – na moje iznenađenje – i iz Kanade i iz Australije. Nisam vidio, ali čujem da je za mene osnovana i FB grupa podrške.

Jeste li uopće slutili da će Vaši statusi na Facebooku imati takve posljedice?

Ne da sam slutio posljedice, nego sam im se nadao. Dakako, ne ovakvim kakve su proistekle. Računao sam na nešto sasvim drugo. Tu sam se preračunao, smetnuvši s uma da ne živim u Kopenhagenu nego u Varaždinu. Pri tome mi puno znače, ali malo koriste brojne izjave potpore čiji je sukus: „Svi mi mislimo isto kao ti, ali smo pametniji od tebe...“ Kao bivši vrlo aktivni član Facebook zajednice i kao stručnjak proučavao sam različite aspekte ove društvene mreže i uzajamni odnos virtualne i fizičke stvarnosti. Čini mi se da sam taj odnos odnosno utjecaj debelo podcijenio.

Koju simboliku su imali statusi "Domoljublje na četiri kotača s pogonom na klerofašizam" i tvrdnja: "Da je 45-a malo dulje trajala, 90-e se ne bi ni dogodile"?

Nema tu nikakve simbolike. Tu se ironiziraju, dapače sarkastički obrađuju neki stereotipi, neki klišeji koji poprimaju dogmatsku težinu, a zapravo su obične frazetine. Ako sam ja gej i kreten, a ti mi ukažeš na to da sam kreten, onda imam dvije mogućnosti: promisliti o svom kretenizmu s jedne ili zaurlati o „govoru mržnje“ i „spolnoj diskriminaciji“ s druge strane. Moj je kolosalni previd bio u tome da sam računao na razumijevanje tog jednostavnog principa.

Zbog svega ste dobili i brojne prijetnje?

Primio sam na desetke prijetnji – ne samo ja, nego i moja supruga. Desetak njih je otvorena prijetnja smrću, a o silovanjima ovako-i-onako bolje da vam ne govorim. Ja baš i nisam neki strašljivac i plašljivac, a i narav mog posla je takva da moram biti poprilično otporan na strah. Ipak, nije to baš ugodno čitati. Neki ljudi ne prave razliku između tjeranja sprdnje i skidanja glava.

Zašto se ugasili svoj Facebook profil?

Svoj sam profil ugasio ne želeći daljnju eskalaciju agresivnog ponašanja i umnažanje štete na račun mene, moje obitelji, kolega s posla i mog poslodavca. Što se tiče širenja – pa ta ideja je u samoj srži društvenih mreža. Da sam svoje misli htio zadržati za sebe, ne bih ih objavljivao na fejsu. Htio sam svoj razmišljanja podijeliti s drugima. U tome sam obično bio vrlo, vrlo uspješan, pa i u slučaju spornih statusa. Druga je stvar što se moje razmišljanje ponekad oštro opire oficijelnoj, politički korektnoj ili nedodirljivoj, ali ipak devijantnoj stvarnosti. Ovo me iskustvo naučilo da u današnjoj Hrvatskoj nismo svi jednaki i da je svako „talasanje“ poprilično rizično.